Martinjak nakon trijumfa: Zagrlio sam ga, a onda istukao. Čudim se kako se ustao nakon tog udarca

Protiv nezaustavljive hrvatske sile, Amerikanac Ike Villanueva trajao je u trigonu (ringu s tri stranice) samo 71 sekundu.

Naime, samo toliko trebalo je furioznom Marku Martinjaku da obrani svoj pojas prvaka bridger kategorije (do 102 kg) u boksu bez rukavica u organizaciji BKB-a.

Kako je proslavio obranu naslovu?

– Još dolazim sebi. Obranio sam prijestolje, moralo se to zaliti. Na fešti nas je bilo 40-ak, a u dvorani stotinjak Hrvata – kazao je u razgovoru za Večernji list.

Nakon što je “Emperor” obranio svoje prijestolje, dao je sljedeću carsku izjavu:

– Rekao je da dolazim iz male države i da sam poznat samo u svojoj zemlji, a da je on poznat u cijelom svijetu jer je imao 32 borbe u UFC-u. Poručio sam mu da će vidjeti kako će ga lik iz male države prebiti.

To se uistinu i dogodilo pri čemu je sva tri nokdauna izveo različitim udarcima – direktom, aperkatom i krošeom.

– Uvijek imam veliki repertoar udaraca, za to se ne trebate brinuti.

Marko će kazati da je protivniku uzeo mjeru već prije borbe uoči koje ga je čak i zagrlio. Do “mjerenja” je došlo, navodi, neposredno prije nego što će sudac viknuti “fight”.

– Stavio sam mu ruku na rame, baš za taj desni kroše. Svojom desnom rukom uzeo sam mu mjeru distance. To sam naučio od Toma Aspinalla, on to uvijek radi. Prije borbe sam ga zagrlio, a onda sam ga istukao.

Prvi udarac dugom desnom i Villanueva je već bio na podu.

– Čudim se kako se ustao nakon tog udarca. Svaka čast. No sudac mu je nakon drugog nokdauna dao više vremena da se oporavi. Očito im ja smetam kada mom protivniku daju 20, a ne 10 sekundi da se oporavi.

Kad već spominjemo ceremonije ulaska u borilište i predstavljanja boraca, Marko je ulazio na pjesmu Ivana Mandića “Hrvatska zastava”.

– Već sam jednom ulazio na tu pjesmu. Ovom prilikom bilo je dosta naših ljudi pa sam promijenio repertoar da prije i poslije borbe možemo zapjevati zajedno. Volio bih upoznati autora i izvođača ove pjesme gospodina Ivana Mandića.

Tko je sve od njegovih najbližih bio u tom navijačkom dijelu publike?

– Bila je tu supruga Karla a i moj menadžer, jedan od trenera i fizioterapeut, doveli su svoje supruge pa je atmosfera bila obiteljska. Prvi put je moju borbu u boksu bez rukavica gledao i moj otac Zdravko. Tata je bio ponosan, a ja sam bio presretan što je bio nazočan i to mi je bila dodatna motivacija. Otac je moj najbolji prijatelji. Nisam ga poslušao puno puta, iako sam trebao, ali učio sam na vlastitim pogreškama.

A gdje je bila mama Snježana?

– Mama je bila doma. Ona moje borbe gleda s rukama preko očiju ili izađe iz sobe pa joj vele kada je gotovo. Jedva je i vaganje pogledala. Sestra Mia poslala mi je sliku kako mama drži ruke preko očiju.

Na predstavljanju je Ide Villanueva dočekan zvižducima što će reći da su Markovi navijači dominirali.

– Nije imao nikog svog osim sina u kutu i dva trenera. A ja sam imao obiteljsku atmosferu pa sam iskoristio priliku da javno čestitam rođendan unuku mog glavnog trenera Jasmina Beriše. Moj kondicijski trener Igor Divjanović imao je rođendan dan prije meča, a njegova supruga na dan meča. A u najužem timu je još i Vedran Pereković, tehničko-taktički trener.

Tražio je borbu u Wembley Areni.

– Odgovara mi kad se borbe održavaju u Velikoj Britaniji jer to nije daleko od Hrvatske, nije tako skupo doći na meč kao kada se borim u Dubaiju ili Americi. Rekao sam ljudima iz BKB-a da bih volio braniti naslov u Wembley Areni, ako je moguće u listopadu. U međuvremenu možda odradim još jedan ili dva meča, ali u boksu s malim rukavicama, što mi dopušta organizacija BKB. Dakle, mogu se boriti u bilo kojoj organizaciji s rukavicama, ali ne smijem ni u jednoj drugoj organizaciji boksa bez rukavica.

Hrvatski gladijator proslavio je i ovu svoju pobjedu odjeven u Dinamov dres.

– Ja sam Zagrepčanin i Dinamo mi je u srcu. Volim sve što je hrvatsko; Zagreb je moj grad, a Dinamo je moj klub. Dobio sam Dinamovu desetku od kluba još u srpnju prošle godine, a zna se da je ona obično rezervirana za najbolje igrače na terenu.