Iako je Filip Hrgović pobjedom nad Joyceom potvrdio svoj status jednog od deset najboljih teškaša svijeta (peti je po WBC-u, šesti po IBF-u, a sedmi po WBA), najbolje rangirani hrvatski boksač i dalje je Luka Plantić.
Osim što je deveti po BoxRecu (na listi na kojoj je Hrgović 15.), Plantić je četvrti na rang-listi najutjecajnije organizacije profesionalnog boksa (WBC), piše Večernji list.
Kao takav, Plantić će uskoro braniti naslov internacionalnog prvaka WBC-a protiv Argentinca Brune Damiana Acoste. Bit će to glavna borba priredbe koja će se 23. svibnja održati u Zagrebu, u Košarkaškom centru “Dražen Petrović”.
– O protivniku ne znam puno. Nema puno njegovih mečeva na You Tubeu, morat ćemo kopati. Znam da ima 22 godine, da je srčan i da se voli potući.
Osim obrane pojasa, što bi mu ta pobjeda još donijela?
– Još ne znam, no priča se da ću, ako pobijedim, biti drugi na listi izazivača. I zato je moja obveza napraviti spektakl i pobijediti.
Plantić je kao amater bio prvak države u više kategorija, ali i juniorski prvak Europe odnosno doprvak svijeta.
– Bio sam prvak do 63 kg, pa do 67 kg, do 75 kg i potom do 81 kg, a kao klinac i u kategoriji do 57 kilograma. Moja radna kilaža je oko 86 kilograma, no nije mi problem skinuti desetak kilograma.
Svojim najvećim boksačkim iskustvom smatra nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju.
– Na Olimpijskim igrama mladih osvojio sam broncu, no seniorske Igre jesu moje najveće iskustvo. Bio sam deveti, a da me nisu pokrali protiv Meksikanca, mogao sam osvojiti medalju. I zato ću te Igre pamtiti po toj svojevrsnoj nepravdi. Osjećao sam da vrijedim medalje jer moj bi tempo teško tko izdržao. Na Svjetskom prvenstvu zakinuli su me protiv Bjelorusa i onda sam se prihvatio profesionalnog boksa. Moj kućni prijatelj i menadžer nagovarao me da idem na Prvenstvo Europe i ja sam, premda sam već imao profi mečeve, otišao i osvojio europsku broncu.
U čemu je temeljna razlika, osim u broju rundi, između amaterskog i profesionalnog boksa?
– Amaterski je sprint na 100 metara, a profesionalni je maraton. To su dva različita sporta. U profesionalnom boksu se četiri mjeseca spremaš za jedan meč, a u amaterskom moraš stalno biti spreman. Kao amater sam stalno negdje nastupao, a sada se mogu više posvetiti tehničkom treningu i ispravljati pogreške pa sam ispravio već puno toga. I zato mogu reći da mi više leži profesionalni boks.
Borba protiv Argentinca Acoste našem sugovorniku bit će prva profesionalna borba u Zagrebu.
– Radujem se meču u svom gradu. U njemu sam proveo djetinjstvo, tu su mi korijeni i radujem se toj priredbi i nadam se što većem broju publike. Osim mene, bit će tu još hrvatskih boksača kao što su Marko Čalić, Luka Lozo, Damir Beljo, a Luka Pratljačić imat će svoj profesionalni debi.
Nastupit će i netko vrlo blizak Luki.
– Da, nastupit će i moj stariji brat Damir, a trebao se boriti i mlađi brat Patrick, no on tada ima Prvenstvo Hrvatske do 23 godine, a njemu treba iskustvo u amaterskoj karijeri. Možda ne toliko amaterskih mečeva kao ja, a ja sam ih imao nekoliko stotina, no iskustva mu treba. Ja nemam ni punih 29 godina, a već sam veteran, s puno ratova iza sebe i nekoliko tisuća odspariranih rundi.
I ovog protivnika, kao i prethodnih 11, od kojih je devet nokautirao, čeka prava oluja borca umjetničkog imena The Thunder.
– Taj nadimak sam izmislio jer boksam tako da neprestano radim pritisak svojim protivnicima. Idem stalno naprijed, poput oluje, metem pred sobom. Znam koliko vrijedim i što mogu. U svakoj borbi dajem sve od sebe, ali uvijek moram biti i oprezan jer u ovom sportu samo jedan udarac može presuditi.
Luka dodaje da ne bira protivnike.
– U svom četvrtom profesionalnom meču boksao sam protiv čovjeka koji je imao WBC silver belt. Nismo birali, odmah smo išli vidjeti gdje smo. Ako sam mogao dobiti njega, onda znam da mogu sa svakim u ring.
Taj četvrti protivnik u profesionalnom ringu zvao se Khoren Gevor, no skinuo je on i Jacka Cullena i Martina Ezequiela Bulacia. Koga smatra svojim najvećim plijenom?
– Najveći plijen dosad je Jack Cullen, ipak je on borac iz boksačke velesile, Engleske. No najveći plijen će se tek dogoditi, tek će okusiti hrvatske šake.
Dojma smo da hrvatski supersrednjaš vjeruje da može doći do borbe sa svjetskim prvakom Canelom Alvarezom.
– Vjerujem da će se to dogoditi.
Ovog časa Canelo izgleda nepobjedivo.
– Tako je zato što dosta boraca koji s njim boksaju u borbu ulazi uplašeno. U pravilu iza sebe nemaju amatersku karijeru, koja je sjajna za stjecanje iskustva. Zašto je Bivol, doduše u višoj kategoriji, pobijedio Canela? Zato što je imao veliko amatersko iskustvo.
Luka za trenera ima Ukrajinca Jaroslava Podmasterčika.
– On je predstavnik čuvene ukrajinske škole boksa. Kad nam se on pridružio, nije mi bilo lako sve to pohvatati. Praktično smo iznova učili “hodati”, nitko od nas nije znao povezati dva direkta i noge. Ono što oni uče odmalena, mi smo učili sada.
Njegov tim čini još nekolicina ljudi.
– Menadžer mi je Ivano Petrak, tu je i Ivan Dijaković, a promotor mi je Ahmed Oener, koji je vrlo utjecajan u svijetu boksa, osobito u WBC organizaciji.
Nakon što se preselio iz Sesveta u Solin, a ima tome već pet godina, Luka se i oženio.
– Dobio sam dvije kćeri, jedna ima četiri, a druga dvije godine. I one su mi sada dodatna motivacija u karijeri.
