Ima tome već neko vrijeme da se iz Japana u Hrvatsku, nakon velikih peripetija sa zdravljem, vratio Satoshi Ishii (38).
Ovaj MMA borac, inače olimpijski džudaški pobjednik iz 2008. godine, odlučio je oporavljati se u Zagrebu, gdje već polako trenira koliko ovog časa može, a udaračke sparinge još ne smije raditi.
Što je sve prošao, u kojoj mjeri mu je život visio o koncu i kako je uopće dospio u takvu situaciju ispričao je u razgovoru za Večernji list.
– Nakon što je u rujnu 2024. otkazana priredba na kojoj sam se trebao boriti, odlučio sam otići na perkutanu lasersku dekompresiju diska, minimalno invazivni zahvat koji se izvodi pod lokalnom anestezijom. Nažalost, ta igla s anestezijom pokupila je puno bakterija iz grla, koje su inficirale disk. Iako mi nije bilo dobro jer sam imao glavobolje i temperaturu, liječnik u toj bolnici nije shvatio da je posrijedi injekcija pa mi je rekao da pričekamo tjedan dana. Vjerovao sam mu, no svaki dan bilo mi je sve gore i tada sam odlučio otići u drugu bolnicu, gdje su mi rekli da moram ostati i da me moraju podvrgnuti operativnom zahvatu. Učinili su to u dva navrata, kroz veliki rez na vratu, i počistili infekciju s diska i kralježnice.
Nakon uspjelih operacija Satoshi se našao u šokantnoj situaciji.
– Nakon te druge operacije gornji dio tijela bio mi je paraliziran, a micati sam mogao samo prstima i očima. Nisam mogao jesti rukama, već samo kao pas. Nakon toaleta sam imao problem jer nisam mogao koristiti ruke, no srećom bili smo u Japanu pa je bolnica u WC školjkama imala automatsko ispiranje.
Možemo samo zamisliti kako se Satoshi osjećao kada je shvatio da je gornji dio njegova tijela nepokretan.
– Kada sam prvi put ustao nakon prve operacije, toliko me boljelo da sam vrištao. Nakon toga dali su mi nešto za bolove da mogu zaspati, a kada sam se probudio, shvatio sam da mi je gornji dio tijela paraliziran. U tom času nisam bio toliko razočaran koliko bespomoćan. Želim nešto napraviti, a ne mogu pomaknuti tijelo. Bili su to jako teški dani za mene. Uspio sam nazvati jednog prijatelja da dođe u bolnicu provjeriti moje stanje, a tih sam dana imao i jako nisku razinu kisika jer mi je grlo bilo posve nateknuto pa nisam mogao dobro disati.
Priznaje da mu je tih dana svašta padalo na pamet…
– Kada sam bio paraliziran, pomislio sam da je bolje umrijeti nego takav biti ostatak života, no ipak nemam hrabrosti dignuti ruku na sebe. Srećom, nakon desetak dana počeo sam malo micati ruku. Lijeva strana mi se oporavila za tri mjeseca, a desna je bila više oštećena. U studenom je izvedena četvrta operacija, koja nije puno pomogla pa su mi davali matične stanice, no oporavak je išao vrlo sporo. Japanski doktor sugerirao mi je još jednu operaciju, a ja nisam htio petu, pa sam se vratio u Hrvatsku.
A ovdje se obratio dobro mu poznatom liječniku u Specijalnoj bolnici Sveta Katarina.
– U toj bolnici mi je doktor Marjan Rožanković 2020. izveo uspješnu operaciju vratne kralježnice, koju su hvalili svi liječnici kod kojih sam dolazio na pregled pa sam se njemu opet obratio. A on mi je rekao da moje tijelo ne bi podnijelo petu operaciju na nervnom sustavu i nastavio sam provoditi rehabilitaciju.
Svjestan da ga je prvi liječnik pogrešno liječio, angažirao je odvjetnika.
– Tužio sam tu bolnicu, no u Japanu je gotovo nemoguće dobiti spor s liječnicima jer oni su jako dobro zaštićeni, čak i ako pacijent smrtno strada zbog pogreške. Taj doktor je u bolnici držao svoju mačku i ja sam to fotografirao i tu sliku poslao odvjetniku i neovisnom doktoru, dakle trećoj strani u sporu, no oni su mi rekli da ne mogu dokazati da je do moje sepse došlo zbog mačke.
Koliko je ukupno proveo vremena u dvije japanske bolnice?
– Više od jednog mjeseca. Rekli su mi da moram ostati i dulje, no htio sam početi s rehabilitacijom pa sam ih molio da me puste. I pustili su me uz uvjet da još dva tjedna dolazim u bolnicu radi antibiotika. Nakon dva tjedna provjerili su jesu li se indikatori infekcije spustili.
Što sve to znači za njegovu MMA karijeru?
– Vjerujem da me Bog testira i da mi on sugerira ovaj put. I da ću iz svega izaći mentalno puno snažniji. Silno se želim opet boriti. Nije zbog novca, već zato što to volim. Moja je želja jedna borba do kraja godine, a sljedeće godine njih nekoliko.
S obzirom na to da se okušao i u kik-boksu, i to profesionalno, planira li i te borbe?
– Ne više. Htio sam to probati, doživjeti i taj način borbe, koji će mi pomoći i u MMA borbama, kojima ću se od sada jedino baviti.
Budući da se borio s obojicom, s Cro Copom dvaput, a s Fjodorom jednom, nameće se pitanje protiv koga mu je bilo teže u borbama koje je izgubio?
– Često mi postavljaju to pitanje, a za odgovor je važno znati s kim sam se kada borio. Protiv Fjodora je to bilo 2011., kada sam tek počeo MMA karijeru i tu sam borbu prihvatio bez dovoljno iskustva. Protiv Cro Copa sam se borio puno iskusniji, u jednom trenutku imao sam i osam pobjeda u nizu i vjerovao sam u sebe. Ukupno gledano, teže mi je bilo boriti se protiv Mirka, ali sam uoči borbe s Fjodorom bio više ustrašen.
Kad smo već kod Cro Copa, zbog kojeg je i došao u Hrvatsku, u kakvim su njih dvojica sada odnosima?
– Dobri smo si, viđamo se gotovo svaki dan. S obzirom na to da se više ne bori, on ne trenira kao prije, jednom dnevno spusti se u dvoranu, u koju mogu ući kad god mi je potrebno jer mi je dao njen ključ.
Zašto su Japanci obožavali Cro Copa, a i dan danas ga jako dobro pamte?
– Japanci vole “čiste” ljude, one koji ne provociraju prije borbe, ne koriste tzv. trash talk, koji nisu istetovirani, a takvi su bili i Fjodor, Minotaur, Peter Aerts.
S obzirom na to da je svojedobno odustao od japanskog državljanstva u korist hrvatskog, je li mu ikad bilo žao zbog tog poteza? Jer, ne zaboravimo da s japanskom putovnicom možete bez vize ući u čak 193 zemlje diljem svijeta, a s hrvatskom putovnicom to možete učiniti u 19 zemalja manje.
– Nikad nisam zažalio jer mi je u Europi praktičnije imati hrvatsku putovnicu nego japansku. Jer, meni je ključno u koliko zemalja mogu raditi bez radne vize, a to mogu u svim zemljama Europske unije. A planiram se boriti još godinama.
Kada se jednog dana ipak borilački umirovi, gdje planira živjeti?
– Ne vraćam se u Japan jer zemlja više nije jaka kao što je bila, a i jen je vrlo slab pa je ovo sada idealno vrijeme za turiste.
