Ovogodišnje Svjetsko prvenstvo u sambu završilo je s uobičajenom dominacijom ruskih boraca i borkinja i bez iti jedne hrvatske medalje. A dojam je kako bi i mi i Rusi trebali učiniti nešto po tom pitanju, piše Večernji list.
Hrvati bi trebali trenirati više, ali bi trebali imati i bolju podršku sustava (u smislu dostupnosti dvorana i pojačanih hranarina za sportaše), a Rusi bi trebali malo “smanjiti doživljaj”.
Naime, ako jednog dana želite biti kandidat za sport u programu Olimpijskih igara, a to je intencija, onda se ne smije još dugo događati da vam od 31 postolja na 28 budu Rusi i pri tome osvoje 21 zlato.
Ne treba reći da bi Rusi trebali prikočiti ili povući ručnu ali bi, a oni su osmislili ovaj sport i oni ga vode, svakako trebali još više činiti da se ostatak svijeta razvija.
I to ne samo zemlje bivšeg Sovjetskog saveza (Kazahstan, Uzbekistan, Kirgistan, Ukrajina…) već i zemlje s drugih kontinenata ponajprije iz Europe i Južne i Sjeverne Amerike.
Trebaju činiti ono što su Korejci ili pak Japanci činili razvijajući svoje nacionalne sportove tekvondo odnosno džudo i karate.
Evo što na to kaže Vasilij Šestakov (72), predsjednik Svjetskog sambo saveza, čovjek koji stoluje iz moskovskog ureda FIAS-a.
– Istina je da su Rusi još uvijek prilično ispred ostalih, no sambo se vrlo dobro razvija i u mnogim drugim zemljama. Vjerujem da svi koji izraze svoju volju i koji se tome posvete mogu biti znatno uspješniji. Uostalom, razvijamo i sambo na pijesku a uveli smo i ženski combat sambo. Sambo se razvija u 140 zemalja svijeta, uključujući i Australiju i Novi Zeland, i mislim da idemo u dobrom pravcu. Kad smo krenuli sa sambom kao sportom mislili smo da ćemo trebati više vremena za popularizirati ga i premda nismo forsirali iznenadili smo se kako je brzo postao popularan. Osim toga, sambo je jači nego iti jedan drugi combat sport a naš ambasador Fjodor Jemjeljanjenko je upravo primjer toga.
Sa Sjevernom Amerikom (SAD, Kanada) će to možda ići malo teže ali s Latinskom Amerikom to ne bi trebao biti problem, naročito ako bi emisari ovog vrlo atraktivnog sporta obilazili te zemlje i održavali seminare odnosno obuku trenera.
A ne bi bilo loše i “izvesti” kojeg svojeg majstora kada je već u Rusiji tako žestoka konkurencija koja ih ondje navodi da im prvaci države idu na Svjetsko prvenstvo a doprvaci na Prvenstvo Europe i gotovo svi se oni uredno vraćaju s medaljama.
Ono što je svakako za pohvaliti u radu Svjetskog sambo saveza jest uključivost pa je u Biškeku po drugi put održano i natjecanje slijepih sambista.
– Nakon što je FIAS prije par mjeseci priznat od Međunarodnog paraolimpijskog odbora, aplicirali smo za sudjelovanje naših slijepih boraca i borkinja na Paraolimpijskim igrama u Brisbaneu – kazao je Šestakov, bivši zastupnik ruske Dume, koji je 70-ih godina trenirao sambo u istoj borilačkoj školi kao i dugogodišnji ruski predsjednik Vladimir Putin.
Evo kako je Šestakov pak prokomentirao zašto se 49. Svjetsko prvenstvo održalo u Kirgistanu a ne u Turkmenistanu, kao što se najavljivalo.
– Situacija je nestabilna pa smo to morali uvažiti. Neke zemlje ne dopuštaju ulazak nekih drugih zemalja kao što je slučaj s Indonezijom po pitanju Izraela i zato smo se morali osloniti na neutralnu i minimalno kompromitiranu zemlju a Kirgistan je zadovoljio te uvjete.
Najavio je “tovariš” Šestakov da će i sljedeće, jubilarno pedeseto, Svjetsko prvenstvo biti u centralnoj Aziji, točnije u Uzbekistanu (Samarkand). A i tada će se dijeliti nagradni fond kakav je bio u Biškeku, ako ne i veći, a to je bilo 4.000 američkih dolara za zlato, 3.000 USD za srebro i po 2.000 USD za svaku broncu. S obzirom na to da to nemaju i puno razvijeniji borilački sportovi pa tako i neki olimpijski (tekvondo, hrvanje) to se čini dobrim mamcem.
– S time privlačimo borce da dođu na naša natjecanja.
Da bi se taj nagradni fond mogao isplatiti, a on je ukupno iznosio 341 tisuću američkih dolara, važno je imati snažne sponzore. A slučaju samba to su VTB banka i naftna kompanija Rosneft, druga najveća kompanija u Rusiji.
– Imamo dva velika sponzora a imali smo i jednog talijanskog no to je zbog blokade Rusije zaustavljeno. To su naši partneri koji nam pomažu razviti sport.
Ono što je zanimljivo jest da na velika natjecanja u sambu, premda je u pitanju izvorno ruski sport, uredno dolaze i ukrajinski sportaši i sportašice. I oni su dobri u tome jer u toj je zemlji postojao jak sambo i prije no što je Putin zapodjenuo ovaj rat.
Bez obzira na to što se ovaj sport svrstava u takozvane male sportove, valja reći da su mediji na ovom natjecanju imali potrebne uvjete za rad (imali smo čak i posebnu novinarsku kabinu) a sve borbe mogle su se gledati na službenom YouTube kanalu Svjetskog sambo saveza na kojem se kao stručni sukomentator prvog dana natjecanja pojavio i Fjodor Jemjeljanjenko.
