Sedam godina nakon što je bio svjetski prvak, Ivan Kvesić okitio se i europskim karataškim zlatom u kategoriji do 84 kilograma. To mu je pošlo za rukom (a bogme i nogom) u Erevanu na 60. Prvenstvu Europe na kojem je prezentirao svu raskoš svog talenta i vještine, piše Večernji list.
Ivanu je to već četvrto zlatno odličje u karijeri, dok je njegov brat Anđelo Kvesić u finalu izgubio protiv francuskog karataša Filalija Mehdija u kategoriji iznad 84 kilograma. Anđelo se kući vraća sa srebrnom medaljom.
Nakon što je još u srijedu, po putu eliminirao, Turčina Arslana (4:2, Irca Kellyja (5:0), Slovaka Sečkara (7:1) te Kosovara Ajdarija (4:0) i Armenca Nersisjana (7:1), Ivan je svoju nadmoć demonstrirao i u finalu. Štoviše, postao je autor jedine pobjede u finalima na tehničku nadmoć (9:1) što je značilo i kraj borbe puno prije predviđenog vremena, čak 42 sekunde prije isteka.
– Iskreno, nisam očekivao da će se finale baš tako razviti. Budući da sam drugi put u karijeri u europskom finalu sebi sam postavio u glavi da taj meč nemam pravo izgubiti. Sebi sam postavio da ću taj meč raditi otvoreno jer budem li taktizirao to je taktika koja odgovara Ukrajincu. Od prve sam krenuo, odmah sam ga pogodio nogom u glavu i poveo 3:0 i praktički je već tada bio prelomljen meč. Jer, Ukrajinac je puno bolji u defenzivi nego ofenzivno a ja sam ostao usredotočen. Čekao sam svoje prilike jer najbitnije je pobijediti. Dakle, nisam išao za tim da ga dobijem s osam bodova razlike no na koncu se i to dogodilo. I na koncu je ispalo spektakularno.
Tijekom intoniranja hrvatske himne držao je ruku na srcu i zasuzio. Što su sve te suze u tom času sadržavale?
– Mjesec i pol dana nisam trenirao zbog ozljede, od polovice drugog mjeseca do početka četvrtog što je sredina trenažnog procesa. Da kažem da sam vjerovao da ću ići do kraja ne bih bio iskren. Nisam vjerovao no prelomio sam tek nekoliko dana prije dolaska na Prvenstvo. Još sam i skidao pet kilograma dan prije vaganja. Bilo je tu puno izazova, to je valjda ono što dijeli šampione i one koji su tu blizu ali nikako probiti. Uspio sam i skinuti kilograme, pobijediti već u prvom meču Turčina Hasana, jednog od najboljih u kategoriji. Imao sam dva polufinala i to sam riješio. U momčadskom dijelu nisam dobro krenuo ali sam na koncu dobio polufinalnu borbu i to svjetskog prvaka do 60 kilograma. Bilo mi je važno da završim dan s pobjedom i da s optimizmom uđe u pojedinačni finale.
A u njemu je imao i psihološku prednost.
– S Čobotarom sam radio evo već 13. put a ovo mi je bila 12. pobjeda. Jedino sam od njega izgubio na nekom manjem turniru u Veneciji. Odgovara mi ali je to i ovaj put trebalo pokazati u borilištu.
S obzirom na to da je njegova borba uslijedila neposredno nakon finalnog nastupa starijeg mu brata Anđela, koji je u dvoranu za zagrijevanje, došao ogorčen načinom na koji mu je suđena borba protiv svjetskog prvaka Francuza Filalija, bila je to potencijalno osjetljiva situacija. Jer, on se spremao za svoj finale a vidi brata kako plače.
– Morao sam se maknuti sa strane jer mu ne mogu pomoći niti njemu niti sebi. Znao sam ako ja osvojim zlato to je opet za obitelj Kvesić.
Ivan je sada i svjetski i europski prvak i to u razmaku od sedam godina.
– Kad mi kažete sedam godina to mi još više imponira jer je dokaz koliko trajem. A u tih sedam godina sam osvojio sam puno medalja. Sada sam što se tiče rezultata rasterećen, osvojio sam sve što se moglo. Neka se politika pobrine za Olimpijske igre u Brisbaneu 2032. a ja mogu obećati da ću ostati do tada – kazao je novi europski prvak koji bi, zbog uvjerljivosti kroz cijeli turnir, zacijelo bio izabran za najboljeg borca Prvenstva da se u karateu ta priznanja dodjeljuju.
Anđelo Kvesić nije uspio postati prvakom Starog kontinenta i po treći put. U tom naumu ispriječio mu se aktualni svjetski prvak Mehdi Filali za kojeg se ne može reći da je bio bolji borac u toj velikoj taktičkoj bici ali je očito uživao zrnce više simpatija sudaca. A oni su opet izazvali prijepor i ostavili rep za sobom koji nikako nije dobar za imidž ovog sporta.
Izrazito ljut zbog tih odluka, koje je doživio kao veliku nepravdu, u zoni za zagrijavanje, Anđelo je zario lice u ručnik i zaplakao. A vjerujte, ta gromada od čovjeka, ne plače tek tako već mu se mora dogoditi nešto doista gadno da to izazove tako snažnu emociju kod njega.
– Srebro me ne zanima. Za sebe sam zlatni, bio sam bolji cijeli meč. Čisto su mi suci uzeli pobjedu i zlato, to su vidjele i tribine, a imamo i snimke koje to potvrđuju. Još jednom sramota sudačke organizacije i svih onih koji dopuštaju da se takve stvari događaju u seniorskom europskom finalu. Ipak je ovo naš, život. Treniraš cijeli život, vidiš da si bolji od aktualnog svjetskog prvaka i oni ti uzmu.
– Ušao sam prvi, napravio sam bod, i dvije sekunde nakon on pogađa nogom u moj blok i u moju stražnjicu. Ja dobivam jedan bod a on dobiva dva boda za akciju koja je bila nedovoljno precizna. Kasnije u meču, imao sam udarac nogom u tijelu a suci nisu reagirali. Povukli smo žalbu koja se nije ni pogledala nego mi je sudac sudio kontakt. A bilo bi to treće zlato, povijesno, koje nitko nema na Balkanu pa tako niti u Hrvatskoj.
s obzirom na to da su mu u zoni za zagrijavanje prilazili treneri iz drugih zemalja govoreći da je zakinut zapitali smo ga je li ovo jedna od većih nepravdi koja mu se dogodila u karijeri?
– Možda i najveća. Meni osobno.
