Željko Mavrović nahvalio Luku Plantića: On kroz protivnike ide kao tenk

Unutar žestoke borbe, u 10 rundi kreševa, “gromovnik” Luka Plantić je ipak uspio dovoljno puta pogoditi “matadora” za svoju 12. profesionalnu pobjedu koja ga gura još bliže supersrednjaškom svjetskom vrhu.
Premda vižljastog Argentinca Acostu nije uspio pogoditi dovoljno gromovito za pobjedu prekidom, Luki je ova pobjeda itekako vrijedna. Jer, iskustvo boksanja protiv lepršavog defenzivca itekako će mu vrijediti, piše Večernji list.
– S obzirom na to da je Acosta svoje dosadašnje mečeve odradio u Argentini, svih 11, nismo imali dovoljno videomaterijala da bih ga bolje proučio. Zato smo taktički morali ići na blef, a kada sam vidio da ga ne pogađam dovoljno u glavu, počeo sam ga gađati u tijelo.
Tako je borbu opisao Plantić koji je dobio težeg protivnika od Kolumbijca koji je zaustavljen još u zračnoj luci u Kolumbiji.
U publici, koja se nije okupila u onolikom broju u kojem su to organizatori očekivali, bio je i bivši europski prvak Željko Mavrović, koji je ovako vidio borbu:
– Čim je neki pojas u igri, a ovo je bila borba za WBC-ova internacionalnog prvaka, tu više nema laganih mečeva. Luka uvijek boksa tako, otvoreno i napadački, s izmjenom udaraca, a naišao je na protivnika koji ne želi takav boks. On boksa jako mekano, čak i atraktivno, no Luka je toliko snažan u toj supersrednjoj kategoriji da ide kroz protivnike kao tenk.
Ako je laicima to izgledalo kao ravnopravan meč, valja reći da suci u profi boksu prednost daju onome koji više želi borbu i koji se manje hvata, a tu je Luka bio u prednosti.
Uostalom, evo što nam na tu temu, iz svojeg iskustva, prenosi “šaka sa Srednjaka” Mavrović:
– Netko je jednom rekao: kako bi nakon primljenog vrlo snažnog udarca poravnao rezultat, treba ti sedam “uboda” odnosno lakših udaraca.
A s dosta “uboda” svog je ruskog protivnika (Karasjov) pobijedio Lukin stariji brat Damir (79 kg) koji se vratio u ring nakon dvije i pol godine, ali kao netko tko ima stalni posao izvan ringa.
– Premda svaki dan radim osam sati pa sam mogao trenirati samo jednom dnevno, kada sam čuo da će se ova priredba održati u Zagrebu, i to u Ciboni, nisam odolio iskušenju da se vratim u ring.
A ring magično privlači i 41-godišnjeg Antu Bilića koji u njemu, nakon što je 12 godina odležao u zatvoru, traži priliku za iskupljenje. Nekad borac koji je obećavao, sada sve želi nadoknaditi u što je moguće kraćem vremenu pa je tako, nakon što je Venezuelca Marcana pobijedio prekidom u četvrtoj rundi, uputio izazov:
– Luka Plantiću, ako imaš muda i misliš da si strašno dobar, dogovorimo meč pa da vidimo tko je bolji.
Sa sportske strane Plantiću to možda sada i ne odgovara, ali s one financijske vjerojatno bi mu bilo zanimljivo jer bi jedan takav meč zacijelo puno bolje napunio Cibonu, ili neku sličnu dvoranu, nego što je ovaj događaj. A nama se čini da je ovaj event (Grand Boxing Zagreb) bio svojevrsna poslovna avantura koja nije mogla završiti u plusu osim u rezultatskom, sportskom smislu.