Nakon velikog okršaja pred 90 tisuća gledatelja na Wembleyju, reakcije mnogih, pa tako i onih s kojima smo najavljivali meč Oleksandra Usika i Daniela Duboisa, bile su slične.
Nakon što je Oleksandr Veliki u petoj rundi nokautirao svoga engleskog izazivača i ponovno postao neosporivi (undisputed) teškaški prvak svijeta, dobili smo sljedeće poruke.
– Duboisa je pojela želja da se osveti za nokaut u devetoj rundi prve borbe – ustvrdio je Luka Plantić, drugorangirani izazivač svjetskoga supersrednjaškog prvaka Canela Alvareza, piše Večernji list.
– Ne možeš u tehničkoj disciplini bez tehnike. Može se dogoditi udarac, ali rijetko. Ako tomu pristupiš s emocijama, onda ti se dogodi da ego prevlada nad tehnikom.
A da se išao tući, umjesto šakački nadmudrivati, dokaz su i Duboisove izjave prije borbe:
– Ne mogu dočekati. Poslat ću ga na spavanje.
– U ringu će biti puno zle krvi, a kada ga pogodim, zaplesat će i pasti.
No, upravo je Dubois bio taj koji je “zaplesao”, a Usik je još jednom opravdao nadimak Mačak jer se jako dobro kretao, izbjegavao je jako dobre udarce i uspješno kontrirao, što se dogodilo i u petoj rundi kada je Dubois osvetnički krenuo na njega.
Dobro je netko od stručnih promatrača kazao da je Dubois udarao tamo gdje Usika više nije bilo, a Lennox Lewis, posljednji apsolutni teškaš prije no što će to postati genijalni Ukrajinac, ustvrdio je:
– Daniel je promašivao i gubio energiju, a Usik je koristio situacije koje mu je protivnik nudio.
I doista, u tih pet nedovršenih rundi, Dubois jest imao 179 ispucanih udaraca, 26 više od Usika, ali je dodirnuo protivnika samo 35 puta. Istodobno, Usik je imao 153 pokušaja, od kojih je 57 sjelo u željenu metu. U postocima je to 37,3 naprama 19,6 posto.
Nakon što je počistio lakotešku (cruiserweight), Usik je to učinio i u teškoj, i to na bolan način za Engleze. Naime, Ukrajinac je po dvaput pobjeđivao najveće teškaše s Otoka.
Najprije Joshuu, potom Furyja, a sada i Daniela Dynamite Duboisa, koji u ovoj borbi ništa dinamitnog nije ponudio.
Zapravo, od svih Britanaca s kojima se sučelio još mu je najviše problema priredio Derek Chisora, također na Wembleyju, ali u dvorani pokraj nogometnog stadiona, no to je bila Usikova prva teškaška borba pa se još navikavao na teškaške gabarite protivnika.
Stoga i ne čudi da je Usik, nakon borbe, pred novinare izašao gotovo bez ogrebotine. Čovjek je jednostavno tehnički superioran svim izazivačima i sada se svi pitaju tko bi mogao biti sljedeći.
A odgovor su ponudili i promotor ove borbe Frank Warren, ali i Lennox Lewis nudeći Josepha Parkera, privremenog prvaka WBO-a, kao najlogičnije rješenje.
Netko je još spomenuo Mosesa Itaumu, novu veliku teškašku nadu engleskog boksa, no riječ je o 20-godišnjaku koji ima razornu moć, ali je pitanje ne bi li ipak bilo prerano gurnuti ga pred “maestra”, odnosno dosad nepobijeđenog suverena dviju najtežih kategorija.
A u toj situaciji i on bi se morao sučeliti s Ivanom, lijevim (overhand) krošeom kojim je Usik nokautirao Duboisa i koji u Ukrajini ovako opisuju:
– To je jako težak udarac koji smo nazvali Ivanom jer je tako udarao neki velik momak, neki Kozak, koji je živio na selu i radio na farmi.
A koliko je Itauma spreman za velike izazove, testirat će ga 16. kolovoza veteran Dillian Whyte (37) na priredbi na kojoj će se naš Filip Hrgović sučeliti s engleskim teškašem Davidom Adeleyeom.
Inače, baš kao i u nekim drugim prigodama, kao veliki vjernik, Usik je i ovaj put nakon pobjede zahvalio Isusu Kristu i Djevici Mariji, a nije zaboravio zahvaliti ni ukrajinskim braniteljima. Kad je prvi put pobijedio Furyja, kazao je da je to za njegova pokojnog oca, a da je drugu pobjedu izborio za Ukrajinu.
– Ovo je za moje sunarodnjake koji brane Ukrajinu.
Upitan s kim bi se volio boriti u borbi za koju je i sam rekao da bi mu mogla biti posljednja, nabrojio je niz imena (Fury, Chisora, Joshua, Parker…), no važnije od svega u tom času bilo je:
– Želim otići kući, svojoj supruzi i djeci, i odmarati se dva-tri mjeseca.
A u najavi ove borbe Usik se našalio da svoja dva maloljetna sina, koji se zovu Mihailo i Kirilo, priprema za nove borilačke šampione.
– Moj stariji sin želi biti olimpijski pobjednik u džudu, a mlađi želi biti boksač i svjetski prvak.
A njihov je otac bio i svjetski prvak (2011.) i olimpijski pobjednik (2012.), a iza njega je 350 amaterskih borbi iz kojih je 335 puta izašao pobjednikom. Svojega se olimpijskog sna držao gotovo religiozno unatoč teškoj bolesti njegova oca, koji je preminuo samo nekoliko dana nakon što mu je sin postao olimpijskim pobjednikom.
Osim u svoje sinove, kao netko tko je rođen na anektiranom Krimu (Simferopolj), Usik “religiozno” vjeruje i u pobjedu Ukrajine nad ruskim agresorom. A na pitanje koja bi bila njegova poruka onima koji pokušavaju isposlovati mirovne pregovore, kazao je:
– Savjetovao bih američkom predsjedniku Trumpu da ode u Ukrajinu i živi jedan tjedan u mojoj kući te promatra što se događa svake noći. A vidio bi dronove i rakete kako prelijeću preko moje kuće. Dosta je toga.
U političkom dijelu svog nastupa upozorio je i na sljedeće:
– Ukrajinci umiru. Ne samo vojnici nego i djeca, žene, bake, djedovi…
Zacijelo je i zbog svega toga u ringu, nakon pobjede, bio emotivan. Kleknuo je usred ringa i zario glavu u svoje rukavice. Kao da moli sve one koji tome mogu pridonijeti da ovo rusko razaranje Ukrajine što prije prestane.
