Proteklih dana održan je prvi međunarodni Tomas Summer Camp. U vrijeme popularnosti ljetnih kampova takav je jedan odlučio pokrenuti i Toni Tomas, jedan od najboljih svjetskih taekwondaških trenera koji, inače, više nije hrvatski izbornik, piše Večernji list.
Nakon 15 godina obnašanja te dužnosti, utemeljitelj najtrofejnijega hrvatskog sportskog kluba (Marjan) povukao se s te dužnosti. A kako je došlo do toga, zapitali smo upravo njega.
– To je pitanje za one koji o tome odlučuju. Hijerarhija je jasna: Skupština bira predsjednika Saveza, on bira svoj Upravni odbor, koji pak bira direktora, a direktor predlaže izbornike. Dakle, trebali biste pitati direktora, a on će vam reći da se ja nisam nominirao.
A direktor u ovoj priči je Petar Josipović, sportski direktor Hrvatskoga taekwondo saveza i njegov glavni tajnik. A on izjavio da se Tomas naprosto nije prijavio na njihov natječaj.
– Nisam se htio prijaviti na natječaj jer za funkciju izbornika nije predviđena plaća.
A što je onda ono što mu isplaćuje Hrvatski olimpijski odbor?
– HOO sufinancira trenersku plaću koja se izračuna na temelju sportskih ostvarenja pa tako i medalja osvojenih s kadetima, juniorima ili seniorima. Koliko znam, oni imaju sedam kategorija trenera, a ja nisam među vrhunskim, nego sam svrstan u vrsne trenere, i primam plaću jer su sportašice koje sam trenirao aktualne osvajačice medalja na velikim natjecanjima. Recimo, Petra Uglešić je aktualna svjetska i europska kadetska prvakinja, a Nika Karabatić je aktualna seniorska prvakinja Europe. Na prošlome Svjetskom prvenstvu broncu je, pod mojim vodstvom, osvojila pak Bruna Duvančić. Dakle, ja imam tri aktualne osvajačice medalja, a računa mi se samo jedna.
Prema Tomasu, posao izbornika u pojedinačnim sportovima trebao bi biti dodatno plaćen.
– Posao izbornika posve je drugi posao. Osim izrade plana i programa priprema koje treba i provesti, organizacije priprema, vizije razvoja mladih sportaša, on podrazumijeva i odlazak na Svjetsko i Europsko prvenstvo mlađih sportaša kako biste prepoznali one koji vrlo mladi imaju što reći i u seniorskoj konkurenciji. Tako je Lena Stojković s 19 godina postala europska seniorska, a s 20 godina i svjetska seniorska prvakinja. Uostalom, Nika Karabatić je s 18 godina postala seniorska prvakinja Europe. Ivan Šapina nije bio ni u jednoj mlađedobnoj reprezentaciji, a ja sam ga uveo u seniorsku reprezentaciju. Vidio sam ga u Rugvici da se bori dobro i procijenio da je to borac za budućnost. A dosta njih sam, kao izbornik, uveo u seniorski taekwondo sa 16, 17 godina, pa tako i Brunu Vuletić, sestre Duvančić…
Kad smo kod sestara Duvančić, do nas su stigle informacije da su obje, sa samo 20 godina, prestale trenirati pa je Tomas na Bruninu primjeru nastojao objasniti i zašto se to dogodilo.
– Velika je to šteta, no ja je razumijem. Ima vrhunske rezultate, a amaterski status. Ako živite na selu, od dvije do tri tisuće eura potpore je super. No, u Splitu je to druga priča. Pa tu je stan mjesečno 600-700 eura, sve su namirnice 30 posto skuplje, a gdje su još režije! Dakle, s 2000 eura ne možete živjeti kako bi vrhunski sportaš trebao živjeti. A nije realno da netko takav živi s mamom i tatom. Na žalost za sportaše, a na sreću onih koji se time bave, u Splitu možete zaraditi dvije-tri tisuće eura kao konobar, recepcionar, kuhar, skiper… Zna se dogoditi da ti ljudi rade šest mjeseci, a poslodavac ih plaća 12. A to ipak nije nešto što podrazumijeva bezbrojna putovanja, skidanje kilograma, spartanski režim života kao kada su posrijedi vrhunski sportaši svjetske klase.
Čega se primila Bruna nakon taekwondoa?
– Mislim da se odlučila posvetiti studiju, baš kao i Lena Stojković.
Zar se i Lena Stojković, dvostruka svjetska i trostruka europska prvakinja, ostavila taekwondoa sa samo 22 godine?
– To ne znam, ali znam da je rekla da treba veću pauzu, a na treninzima je već dugo nema. Nakon osvajanja olimpijske bronce, prošlog ljeta u Parizu, još je neko vrijeme dolazila, no onda je prestala. Govorimo o trećeplasiranoj taekwondašici s Olimpijskih igara koja bi zacijelo ostala u sportu da ima deset tisuća eura mjesečno poput, recimo, nekih vaterpolista.
Nakon veslanja, uz atletiku i tenis, taekwondo je najtrofejniji hrvatski olimpijski sport, a izvan Olimpijskih igara možda i najtrofejniji te kao takav, ističe Tomas, zacijelo zaslužuje plaću za izbornika.
– Jedan od najtrofejnijih hrvatskih sportova nema novca za izbornika. Taekwondo nema plaću za izbornika i to je za “vjerovali ili ne”. Moj nasljednik Dean Mesarov pristao je raditi bez plaće na osnovi onoga što dobiva kao trener svjetskog prvaka Marka Golubića. A trener je i svjetskog doprvaka Ivana Šapine.
Sva je sreća da medalje na sljedećim Olimpijskim igrama mogu proisteći i iz pojedinačnog rada u klubu. A Tomas intenzivno radi s Nikom Karabatić, a ponovo i s Mateom Jelić, koja se vratila u kategoriju do 67 kilograma.
– Ako bude s glavom posve unutra, Matea može opet biti olimpijska pobjednica.
Ono što se, i u HOO-u i po taekwondaškim krugovima, provlači jest nezadovoljstvo vezano za Tomasov paralelni rad s Britankom Jade Jones i hrvatskim taekwondašicama, pa tako i trenerski nastup na Olimpijskim igrama u Parizu u britanskoj trenirci.
– Dvostruka olimpijska pobjednica Jade Jones je Messi taekwondoa pa neka čitatelji procijene bi li hrvatskim nogometašima za njihov napredak išlo u prilog da s njima trenira Messi iz najboljih dana. Bi li imali sto razloga od njega naučiti nešto, preuzeti neke radne navike, tehniku, vještinu, profesionalizam… To je sve za hrvatske taekwondaše donijela sa sobom Jade Jones, a Hrvatsku je stajala nula eura.
Na kraju razgovora nismo odoljeli pitati bi li htio biti izbornik da mu sad to netko ponudi?
– Ne. Zahvaljujem se na podršci koju sam imao 15 godina. Ponosan sam na četiri olimpijske, 19 svjetskih i 42 europske medalje koje su osvojene u mome mandatu i želim puno uspjeha kolegi Mesarovu, koji također zaslužuje svoju priliku – ističe Tomas.
