I 24. priredba FNC promocije, održana u Areni Zagreb, nadmašila je onu prethodnu što je najbolja slika strelovitog rasta ove borilačke organizacije koju je 2019. pokrenuo bivši borac Dražen Forgač, njezin današnji suvlasnik i predsjednik, piše Večernji list.
Tjedan dana poslije, Forgača je naš telefonski poziv zatekao u Amsterdamu na Sajmu televizijske opreme. Kad smo se zapitali po kojem je poslu ondje, kazao je:
– Premda mi već imamo svoja reportažna kola i deset kamera, i dalje investiramo. Budući da se spremamo raditi nove sadržaje, analitičke emisije, dokumentarce, za to nam je potrebna vrhunska oprema.
I sam je, kaže, bio zatečen posljednjom priredbom.
– Nakon svakog “eventa” ljudi govore da ćemo to teško nadmašiti, s čime se ja ne slažem, no ovoga puta moram se složiti s time. Spojila se savršena produkcija, nevjerojatna energija publike potaknuta nazočnošću Cro Copa i Stipe Miočića, ali i ono što su sami borci isporučili, a u 12 borbi imali smo sedam prekida. Osim toga, u glavnoj borbi večeri Ivan Vitasović srušio je svjetski rekord po broju ispucanih udaraca, a pojas mu je uručio upravo Stipe Miočić, dosadašnji rekorder. To što su priredbi nazočili on i Cro Cop, možda i najveći MMA teškaši svih vremena, bio je šlag na tortu.
Imate li ambicija za nešto više i koliko treba biti oprezan u želji za rastom?
– Predstavio bih FNC kao najveću organizaciju jugoistočne Europe, to je činjenica. Svakako, treba biti oprezan jer svako novo tržište traži nova ulaganja, privlačenje nove publike, stvaranje novih imena. No ako želiš biti broj jedan, a cilj nam je da u idućih pet godina postanemo broj jedan u Europi, moramo se širiti. Tako da je naš plan da iduće godine napravimo prvu priredbu u Münchenu, a to će se dogoditi u veljači.
Koji su još europski gradovi zanimljivi? Koliko čujemo Beč?
– Pa da, Beč je još jedan grad s velikom zajednicom bivše SFRJ. To je već sada naša publika, i po kupnji “pay-per-viewa” i po porukama koje dobivamo na društvenim mrežama znam da imamo veliku zajednicu u Beču, Münchenu ili pak Stuttgartu i Frankfurtu. U tom smislu bilo bi nam donekle olakšano širenje na nova tržišta.
U Zadru ste bili, ali u Splitu ne.
– Split je u planu, samo je problem što je Spaladium Arena u bankrotu. Bile su neke najave da se to riješilo pa se opet vratilo na početak. Ja obećavam, čim se riješi ta situacija, da ćemo doći i tamo jer dobivamo tisuće poruke upravo iz Splita i okolice. Problem je u tome što su Gripe stara dvorana i ondje je jako teško produkcijski napraviti ono što radimo.
A neki će reći da ste upravo po produkciji ravni UFC-u, ako ne i bolji.
– Dajemo sve od sebe u tom produkcijskom dijelu jer nismo dovoljno jak brend poput UFC-a. Njima je dovoljno da objave datum i grad pa da u roku od 14 dana prodaju sve ulaznice, a FNC prvo mora privući publiku, koja, kada dođe u dvoranu, mora ostati impresionirana produkcijom, ali i borbama. Mi stoga radimo na građenju brenda. Ono što su onih radili proteklih 25 godina, mi radimo upravo sada. A kada brend postane dovoljno jak, što je FNC na ovom području postigao, onda jednostavno više neće biti bitno tko nastupa nego će biti dovoljno najaviti datum i mjesto jer će se znati da će priredba biti vrhunska.
Običavate reći da je UFC Liga prvaka. Što ste onda vi?
– Između UFC-a i ostalih postoji velika praznina. Sve te veće organizacije daleko su ispod UFC-a. Primjerice, One Championship i PFL nazivaju se globalnim organizacijama, no riječ je o tome da su to više organizacije koje bi voljele biti globalne pa ulažu ogroman novac da to postignu, no to im se ne ostvaruje onako kako bi one to htjele što se vidi i po bazi poklonika koja se nije proširila. Tako da se zna dogoditi da više ljudi bude na događaju neke lokalne organizacije nego na njihovim priredbama. S druge strane, FNC, Oktagon i KSW mogu napuniti arene poput zagrebačke, a to je 18 tisuća ljudi što uspijeva svega nekolicini organizacija na svijetu. Mi smo postigli to da imamo svoje tržište, svoju bazu fanova, koja nije međunarodna, ali postoji. Bolje je imati fan bazu na području 20 milijuna ljudi, a da ona bude stabilna i da oni to strastveno prate nego ciljati globalno a ne imati bazu fanova. Jedan dan si u New Yorku, drugi u Tokiju, treći u Riju, a to je zapravo sve umjetno, nemaš bazu fanova koja bi to potkrijepila. Vidjeli ste, već na samom vaganju imali smo oko 600 ljudi. Mi smo išli korak po korak, krenuli smo s ovog tržišta, i sada ćemo se širiti na ostala tržišta zapadne Europe.
Koliko svoj uspjeh možete pripisati korištenju društvenih mreža odnosno svih mogućnosti koje pruža digitalno doba?
– To je nešto što je temelj, veliki dio uspjeha FNC-a. Moraš na vrijeme prepoznati u kojem vremenu živiš. Pa mi vam u toku od par sekundi, kada se nokaut dogodi, to već imamo na našim društvenim mrežama a njih je u posljednjoj priredbi opsluživalo deset ljudi. Našu publiku čine ljudi u dobi od 16 do 50 godina, u najvećem broju, a od tih mladih ljudi rijetko tko gleda televiziju. Ja imam gotovo 45 godina pa ne znam kada sam gledao “free-to-air” program. Ili gledam platforme poput Netflixa ili ciljano gledam neke sportske kanale, odnosno YouTube. Biram što želim gledati u tom trenutku i taj čas. Na vrijeme smo to prepoznali, na vrijeme smo krenuli s društvenim mrežama. Pridavali smo im najveću moguću pozornost. Uvijek smo se trudili da sve što se pušta van o FNC-u izgleda kvalitetno, da izgleda kao milijun dolara iako u počecima nismo imali ni 100 eura u džepu. No trudili smo se da to na van izgleda vrhunski pa je sada, kada imamo veće budžete, puno lakše napraviti megadogađaje ili megasadržaj.
Imate i svoj podcast, a priredbe prodajete po načelu “plati pa gledaj (pay-per-view)”.
– Od kraja 2021. imamo FNC televiziju To je pay-per-view platforma koju je u Zagrebu napravila tvrtka Elatus, naš partner. Od tada već prodajemo PPV u cijeli svijet, dakle ljudi plaćaju da bi preko interneta gledali naše priredbe. I za taj segment su nam govorili da to na Balkanu neće zaživjeti, nema teorije, no opet je to bilo krivo gledanje. No, mi smo svi danas plaćamo dosta preko interneta. Plaćamo parking, plaćamo odjevne predmete, obuću… Ljudi su se naviknuli na korištenje plaćanja preko interneta i to više nije tabu tema. I u tome smo bili pioniri i brojke su zbilja vrhunske s obzirom na kakvom tržištu djelujemo.
Postali ste odskočna daska za mlade borce, ali i privremeni parking za one koji su se zaletjeli u neku jaču organizaciju pa nisu uspjeli i koji trebaju napraviti korak-dva natrag da bi uhvatili novi zalet?
– Platforma za promoviranje mladih boraca koje bismo gradili prema KSW-u, UFC-u bila je moja temeljna ideja. No posljednjih godina borci od nas nemaju potrebu odlaziti u bilo koju promociju, osim u UFC, i to oni koji tamo mogu napraviti dobre stvari. Otići u UFC samo da bi potpisao za njih po meni nema nikakvog smisla. Po meni, moraš naći organizaciju koja ti odgovara kvalitetom i u kojoj ćeš moći ostvariti svoj maksimum i, što je cilj profesionalnog sporta, zaraditi dovoljno i osigurati si neku pristojnu budućnost. Naša publika voli domaće borce, voli regionalne dvoboje, a to su dvoboji koji prodaju ulaznice i PPV pa mi te borce možemo i dobro platiti. To je jednostavna matematika. Na stranom tržištu značiš vrlo malo dokle god nisi top-borac. Ako si prvak, naravno da ćeš zaraditi, no kada to više nisi, nisi bitan. Nakon dva-tri poraza postaješ irelevantan. Rijetko će koja strana promocija na hrvatskom borcu zaraditi neki novac, prodati PPV-a koliko je njima potrebno. Baš iz tog razloga u Hrvatskoj nema velikih boksačkih mečeva niti će ih ikada biti. Što borci prije shvate da je ovo show business, to bolje za njih.
Dogovarate posao s bivšim UFC-ovim prvakom Juniorom Dos Santosom. Kako to ide?
– S njime smo u pregovorima već duže vrijeme. U jednom trenutku pojavila se organizacija koja se zvala Global Fighting League, a on je očekivao da će s njom potpisati veliki ugovor. No od toga nije bilo ništa pa smo ponovno pokrenuli pregovore s njim.
Kako rastete tako će i vaši izgledi da platite takve borce biti sve veći.
– Upravo to je bit ovoga posla. Što je veći prihod od ulaznica, PPV-a, sponzora i tako dalje, to nama omogućuje dovođenje većih imena. To je ona priča o kokoši i jajetu i što je prije bilo. Ne možeš dovesti ozbiljne borce dok nemaš dovoljne budžete, a nikad ih nećeš imati ako nemaš ozbiljne borce i poznata imena i ako ne privlačiš publiku. U tom smislu na dobrom smo putu. I ovaj naš posljednji “fight-card” bio je sastavljen od najvećih mladih talenata do boraca koji su prošli i Bellator i UFC. Na FNC-u je miks tih nadolazećih talenata i već etabliranih imena.
Ante Delija bio je taj koji je napravio korak natrag, odradio je samo jednu borbu u FNC-u i potpisao za UFC.
– Očekivali smo da će Ante imati dva meča kod nas. Mi nismo uvjetovali da on potpiše ugovor s nama na četiri borbe, a svi drugi bi to učinili. Izašli smo mu u susret, ali izašao je i on nama. To je bila win-win situacija u kojoj je on svojim imenom, svojom pojavom i svojim renomeom podigao privlačnost priredbe u Ljubljani, a mi smo mu s druge strane savršeno odgovarali da napravi meč koji mu je bio potreban za potpis ugovora sa UFC-om. S druge strane, napravio je meč pred 13 tisuća ljudi koji su njegova publika. Dugo se borio u PFL-u koji je kao velika organizacija svoje priredbe nerijetko organizirao i u dvoranama veličine većih kinodvorana. A kad se borio kod nas, zavladala je euforija kada je izašao. Atmosfera je bila čudo i on je bio presretan. Drago mi je što smo upravo mi bili njegova posljednja predstava prije potpisa za UFC.
Sjećamo se vaših početaka u dvorani American Top Teama, a evo stigli ste odraditi 24 priredbe. Kada odvrtite film, koja vam je od prijašnje 23 najposebnija?
– Svaka ta priredba bila je na svoj način prijelomna. Recimo, prva koju smo radili u našoj klupskoj dvorani. Pa onda prva šibenska tvrđava gdje smo imali Vasu Bakočevića i Francisca Barrija, prvi beogradski Pionir, kada je dosta ljudi ostalo vani, pa prva beogradska Arena koja je bila spektakl. Zatim zagrebačka Arena. Možda mi je najdraži FNC 20 koji je bio prošle godine u zagrebačkoj Areni. Godinama sam se vozio oko te Arene pitajući se hoćemo li je ikad uspjeti napuniti. To je bio krajnji cilj u mojoj glavi tada. napuniti najveću dvoranu u svom gradu. Taj FNC 20 bio je druga Arena Zagreb, ali prvi put da je bila puna. Meni kao i cijelom timu bilo je drago da smo dali sve od sebe kako bismo to postigli.
Čini se da ste u SuperSport kladionici našli kvalitetnog partnera koji je omogućio dolazak posebnog VIP gosta – velikog UFC-ova teškaškog prvaka Stipe Miočića?
– Zahvalan sam svim sponzorima, no SuperSport je više od sponzora, oni su nam partner. S predsjednikom Uprave Goranom Đurićem te Markom Sučićem i ostalom ekipom imamo više od poslovnog odnosa. Možemo ih u bilo koje doba dana zvati za bilo što. Zahvalni smo im na tome što vraćaju te dobiti natrag u sport. Puno su pomogli u rastu FNC-a, a ovo dovođenje jednog od najboljih MMA boraca svih vremena bio je iskorak u tome. Da mi je netko pričao da ćemo napuniti Arenu i da će doći Stipe Miočić, rekao bih da za to nema nikakvih izgleda. Jer, kratko je to razdoblje. Tek šest godina radimo svoje priredbe, od 300 ljudi u Heinzelovoj do pune Arene Zagreb i Stipe Miočića na događaju. Danas sam baš pisao u grupu sa svojim prijateljima, 2018. gledali smo ga protiv Ngannoua, a mi smo 2019. pokrenuli FNC. Da mi je netko rekao da će taj isti borac doći na našu priredbu, rekao bih da fantazira.
Čija je to ideja bila?
– Ideja se stvorila na Sunset Media Festivalu u Zadru gdje smo pričali sa Stipom. Goran Đurić pitao me što mislim o tome da dovedemo Stipu. Nije to samo tako, ipak je to veliki šampion. No tu se SuperSport pokazao vrlo učinkovitim. Stipe je zamijenio svoje smjene u vatrogasnoj službi i stigao je u Zagreb. Bio je u fan zoni, a s njim su se mogli fotografirati ili dobiti njegov potpis i oni koji nisu imali ulaznicu za priredbu.
