Gabrijel Veočić cilja olimpijsko zlato: Ne znam hoću li odraditi koji profesionalni meč prije Igara
Nakon 30 sati na putu i dva odgođena leta, treći poluteškaš svijeta Gabrijel Veočić konačno je stigao kući. Zbilo se to u utorak kasno navečer kada se zaputio u svoj Brod da bi već sutradan, u 11 sati, bio na primanju u Zagrebu, u prostorijama Hrvatskog olimpijskog odbora, piše Večernji list.
A ondje ga je primio glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač koji je izrazio zadovoljstvo kuće koju operativno vodi.
– Jako nam je drago vidjeti kada netko, tko se razvijao kroz naše programe, dosegne najvišu svjetsku razinu. Jako smo zadovoljni sa našom suradnjom koju možemo i pojačati da se što bolje pripremite za Olimpijske igre u Los Angelesu (2028.).
A tada je, Gabrijel ne skriva, cilj olimpijsko zlato. A zasad je neizvjesno hoće li po putu odraditi još i pokoji profesionalni meč jer to je sada dozvoljeno.
– Ne znam hoću li odraditi koji profesionalni meč ili ne prije Igara. Možda to i učinim kako bih si pripremio teren za profesionalnu karijeru nakon Olimpijskih igara. O tome ću odlučiti sa svojim timom a odluka mora biti jednoglasna.
Bi li za njega u profesionalnom boksu, koji je više snagatorski, bio veći rizik od ozljeda nego u amaterskom a on je profinjeni tehničar.
– U svakom boksačkom meču postoji rizik od ozljede a moja je sreća što sam naučio čuvati svoje tijelo i glavu.
A morat će se pričuvati i boraca poput onoga (Uzbekistanac Ummatalijev, kasniji svjetski prvak) od kojeg je, uz dosta prljavog boksa, izgubio u polufinalu.
– Takve ću morati unaprijed držati na oku. Znao sam da je prljav boksač ali nisam očekivao da će mu ringovni sudac dopustiti da me udara u zadnji dio glave i ispod pojasa i da to nije sankcionirao Da jest, vjerujem da bih bio u finalu i da bih pobijedio Francuza kojeg sam pobijedio u polufinalu Prvenstva Europe.
Da bi Gabrijel dodatno očvrsnuo ali i svi naši perspektivni borci, trebat će ići na više međunarodnih kampova. A to je ustvrdio i izbornik, i Gabrijelov otac, Pero Veočić.
– Svoju kvalitetu najbolje dižete kada trenirate s borcima iz drugih reprezentacija. Toga nam nedostaje.
A to je sada već pitanje za državu, HOO i nacionalni Savezu. A ono glasi “hoće li biti dovoljno novaca za potreban priprema u međunarodnim kampovima”? Odgovorio je predsjednik HBS-a Bono Bošnjak, povremeno i sam diskretni sponzor Saveza.
– Hrvatski boksački savez se trudi ulagati što je više moguće. Lani smo osvojili 13 europskih medalja od čega su četiri seniorske. Imamo i jako dobar zagrebački kamp u koji dolaze druge reprezentacije. HBS će omogućiti boksačima da idu na pripreme gdje procjene da trebaju. Evo, ove godine su nam se nudili kampovi u Bugarskoj, Engleskoj i Mađarskoj a izabrali smo onaj u Bugarskoj i nismo pogriješili.
No, jedan kamp uoči velikog natjecanja nije dovoljan a svjestan toga je i glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač.
– Mi ozbiljno razmišljamo kako o tome kako da one već etablirane olimpijske kandidate dodatno podržimo. Ali i one koji su danas perspektivni a za tri godine mogu vrhunski. Primjerice, tekvondašica Magdalena Matić, juniorska prvakinja svijeta, za tri godine može biti vrlo ozbiljna izglednica za olimpijsku medalju.
A što je onima koji su u Parizu osvojili medalju a možda na pola puta, recimo Barbara Matić, odluče okončati karijeru i odustanu od nastupa u Los Angelesu? Tu je Krajač bio rezolutan:
– Njih ćemo s tih 2000 eura i nadalje stipendirati u ime minulog rada i postignutih rezultata.
Taj način razmišljanja nam se sviđa jer hrvatska država ionako nije na vrhu liste po izdašnosti vrednovanja olimpijskih odličja pa neka ti olimpionici imaju barem tu vrstu zadovoljštine.






