I danas se smatra da je Fjodor Jemjeljanenko, “posljednji ruski car” (kako ga fanovi zovu), jedan od najvećih MMA boraca svih vremena.
Uostalom, to su za njega rekle i borilačke veličine poput Mikea Tysona (boks) i Habiba Nurmagomedova (MMA), ali i akcijski glumac Chuck Norris.
Fjodor izaziva ogromno poštovanje u svijetu slobodne borbe, a u zemljama bivšeg SSSR-a, naravno i u njegovoj Rusiji, on ima status božanstva i u to ime ga Svjetski sambo savez (FIAS) i koristi kao ambasadora svog sporta, piše Večernji list.
Tako se Fjodor pojavio i u Biškeku, glavnom gradu Kirgistana, u kojem se održalo 49. Svjetsko prvenstvu u sambu.
– Moja je obveza činiti sve kako bi sambo postao što popularniji sport i zato i odlazim na sva velika natjecanja u mom matičnom sportu. Nastojim animirati mlade ljude, a planiramo i seminare pa smo, po želji Svjetskog sambo saveza, upravo u razgovorima o odlasku u Australiju, Maleziju i Novi Zeland. Želim pokazati mladima da se život ne odvija na ekranu njihova mobitela, tableta ili kućnog kompjutora, nego da je život u ljudima oko nas.
Pomažu li mu u tome i pravila samba? Jesu li ona dovoljno jasna da sport bude vidljiv i popularan?
– Ako osoba pozorno gleda sambo borbu od početka do kraja, bit će joj prilično jasno tko je pobijedio i zašto. Ja bih rekao da su pravila jednostavna i da se ovaj sport uspješno razvija.
A kako je Fjodor dospio u sambo?
– Na sambo me odvela majka, inače učiteljica, jer je radila s mojim prvim trenerom Gavrilovim.
Za vrijeme druženja s užim krugom izvjestitelja sa Svjetskog prvenstva, Fjodor je odgovarao na pitanja stranih ali i ruskih novinara, a jedan od njih pitao ga je bi li on bio zainteresiran za ulogu u nekom igranom filmu koji bi promovirao sambo.
– Jedino kad bi se snimao neki decentan film bez vulgarnih scena. Volio bih da takav film mogu gledati cijele obitelji. Nedavno sam gledao “Legenda broj 17”, igrani film o hokejašu u kojem postoji scena u kojoj se on jednog jutra budi i oko sebe ima nekoliko djevojaka. Ja bih volio da taj film više govori o nečijim sportskim dostignućima, a ne o privatnom životu.
Ističe se da je upravo sambo borilačka pozadina glavnog junaka filmskog serijala o Johnu Wicku, kojeg igra Keanu Reeves.
– Morao bih prvo pogledati neki od tih filmova da bih znao o čemu je riječ. Film u kojem bih ja sudjelovao morao bi prenositi obiteljske vrijednosti, ne smije biti vulgaran.
Craig Jones, bivši džiju džicu prvak i trener bivšeg UFC prvaka Aleksandra Volkanovskog, u jednoj je prilici kazao da je sambo manje vrijedan od njegova džiju džicua.
– S time se ne mogu složiti jer puno MMA prvaka dolazi upravo iz samba i to uopće nije pitanje. Kada sam se počeo boriti u Japanu, neki od tamošnjih novinara znali su me pitati: “Što je to sambo? Je li to ples?” Mislili su da govorim o poznatom latino plesu, no danas svi vrlo dobro znaju što je sambo.
A nakon tog pitanja počela je serija pitanja o potencijalnom meču s Cro Copom. Izazvali ste Cro Copa na novi meč. Kakav ste odgovor dobili?
– Pregovori su vođeni, obostrana želja postoji. Nažalost, ideja da se ta borba održi u Japanu nije prošla iz tehničkih razloga, no moji srpski prijatelji tu ideju drže živom. Ja sam kontaktirao i Mirka, a on je preliminarno rekao da pristaje. Želja nam je održati tu borbu u ožujku ili travnju, dakako, nakon što se dogovore detalji ugovora. Borba bi se održala po pravilima klasičnog boksa. Želim pokazati da i sambo borci mogu biti dobri boksači.
S obzirom na to da ste u veljači 2023. simbolično ostavili svoje rukavice usred kaveza i tako se umirovili, bi li onda ovaj boksački meč s Cro Copom bio ekshibicija ili stvaran meč?
– To umirovljene odnosilo se na MMA karijeru. Ja sada imam 49 godina i više nisam za slobodnu borbu. No, boks je u odnosu na MMA manje zahtjevan i to bi bila prava boksačka borba. Da, cijelo vrijeme obje strane pričaju o stvarnoj borbi.
Koliko su vaši srpski prijatelji uporni, čine li sve što je potrebno da se ta borba dogodi?
– Mislim da je ta borba prilično vjerojatna. Koliko znam, borili bismo se u Beograd Areni. Dakako, organizatori sada moraju osigurati financijsku podršku.
Imali ste već potpisan ugovor za borbu u Japanu. Mirko ga je potpisao u veljači, a vi u lipnju. Mijenja li se ugovor s obzirom na to što se borba ipak ne bi održala u Japanu?
– Borbu u Japanu trebala je pripremiti jedna organizacija, a ovu u Srbiji druga. Pripremaju se ugovori, dogovara se eventualni popis borbi koje bi prethodile našoj.
S obzirom na vaše bliske veze sa Srbijom, ne biste li vi u tom slučaju imali prednost domaćeg terena?
– Volim dolaziti u Srbiju, bio sam ondje već određeni broj puta jer volim obilaziti tamošnja sveta mjesta. Istina je da ondje imam puno prijatelja i poklonika, ali u razgovoru s ljudima iz sporta primijetim koliko ondje cijene Cro Copa. On je i u njihovim očima jedan od najvećih MMA teškaša svih vremena.
Prije 20 godina borili ste se s Mirkom po MMA pravilima i vi ste tu borbu, koju se i danas smatra jednom od najvećih u povijesti MMA, dobili. Kada biste izdvojili samo boksački dio te borbe, tko je u tom dijelu bio bolji?
– Ne želim reći da je Mirko u tom dijelu priče bio lošiji jer znam da se u dijelu svoje karijere bavio amaterskim boksom. Osim toga, on je bio i bolji udarač nogama. No, ja sam ga, rekao bih, tada nadmudrio taktički. U pripremi borbe, sa svojim timom, uspješno sam predvidio sve što će on pokušavati.
Je li u toj borbi vaša prednost bila ta što dolazite iz samba, sporta čija combat verzija sadrži niz različitih borilačkih tehnika koje sambisti odmah uče? A Cro Cop je ipak bio kikboksač koji je po putu učio nove vještine kao što su hrvanje, obranu od rušenja ili zahvati u parteru.
– Do svoje 23 godine bavio sam se uglavnom sportskim sambom jer prije nije bilo combat samba kao danas. On se pojavio baš tamo negdje kada sam ja prešao u MMA. S 24 godine prvi sam put skinuo gornji dio kimona i stavio boksačke rukavice. I tada sam počeo učiti i kikboks i tajlandski boks. No, sambo mi je razvio neke fizičke kvalitete koje možda ne bih imao, kao što su eksplozivnost, osjećaj za distancu i kretanje. Da, mogao bih se složiti da sam zbog svega toga imao određenu prednost u fizičkim kvalitetama koje nudi sambo u odnosu na kikboks.
Mirko o vama uvijek govori s velikim poštovanjem. I u svojim nastupima na društvenim mrežama ističe da ste vi najveći svih vremena. Što vi želite istaći kada je on u pitanju?
– Zahvalan sam Mirku na tome što o meni tako govori. Zahvalan sam što smo nas dvojica nastupali u vremenu kada ste poštovanje poklonika slobodne borbe stjecali isključivo svojim borbama i profesionalizmom, a danas je došlo neko drukčije vrijeme. Mirko je osvojio naklonost fanova isključivo svojim majstorstvom. Bio je jako uspješan K-1 borac, a potom je uspio i u slobodnoj borbi u Prideu. Nažalost, nije to isto ponovio u UFC-u, no to ne umanjuje njegovu veličinu. Smatram Mirka jednim od najvećih MMA boraca svog vremena.
Za razliku od Cro Copa, koji se u UFC-u okušao, vi se s Danom Whiteom niste uspjeli dogovoriti?
– Kada je UFC odlučio kupiti Pride, njegov predsjednik Dana White rekao da mi on neće dati novac kakav su mi davali Japanci. Ubrzo nakon toga, UFC je kupio pa ugasio Pride, a ja sam se borio u nekim konkurentskim promocijama kao što su Affliction Strikeforce, M-1 Global i Bellator.
No pregovora s UFC-om bilo je i nakon gušenja i gašenja Pridea?
– Puno puta smo vodili pregovore. Kada bih ja bio slobodan, oni bi ponudili skromne uvjete. A čim bih ja potpisao neki novi ugovor, oni bi uvjete poboljšali. Tako je bilo i kada sam bio pod ugovorima s Prideom, Afflictionom i Strikeforceom pa to nisam mogao prihvatiti.
Mislite li da je Beograd, u svijetlu današnjih geopolitičkih odnosa, najbolje mjesto za održavanje vaše nove borbe?
– Meni se čini da jest. Beograd je manje-više neutralni teritorij. To je zemlja u kojoj me tretiraju jako dobro, a vjerujem i Mirka Filipovića.
Tko bi vam pomagao u pripremi te borbe?
– Živim u Moskvi i ondje se vraćam svojim boksačkim izvorima. U svom timu imam amaterskog prvaka Europe iz 2002. Mihaela Galu. On mi je pomogao da uđem u boks i to u vrijeme kada je moja MMA karijera uzletjela. Inače, kada sam u Moskvi, redovito idem u boksački klub CSKA.
Na velikoj najavnoj presici tekućeg Svjetskog prvenstva u sambu kazali ste da su vam slijepi sambisti uzor. A vi ste zapravo uzor mnogim mladim borcima.
– Ako imate srca, ne možete biti ravnodušni kada vidite te ljude kako treniraju i kako se bore.
Međunarodni paraolimpijski odbor priznao je Svjetski sambo savez za svoju članicu što otvara perspektivu da se na Paraolimpijskim igrama u Brisbaneu pojave i slijepi sambisti. Što biste rekli Međunarodnom olimpijskom odboru kad je riječ o uvrštenju samba u olimpijski program?
– Prvo bih ih upitao zašto kasne s tim. Sambo već sada vrijedi sudjelovanja u olimpijskom programu.
Kakva je situacija s ruskim MMA sportom?
– Naši borci nemaju priliku iskazati se, čak ni u ruskim promocijama. Primjerice, kako da se naši biatlonci iskažu ako su pod zabranom Međunarodnog olimpijskog odbora i mnogi su sretni zbog toga, a ne razumiju da medalje koje osvajaju bez sudjelovanja Rusa nemaju pravu težinu. Ista je situacija i s MMA sportom. Ako želite dospjeti u UFC, morate svladati puno prepreka, no ni to vam ne jamči uspon do vrha. Nakon što je uspješno nastupao u PFL-u, Vadim Nemkov poželio je prijeći u UFC, ali netko mu je ondje rekao “da im ne treba ruski prvak”.
Poznato je da ste vi među rijetkim velikim šampionima svog sporta koji su prilično prizemljeni. Ponašate se kao da niste 10 godina bili nepobijeđeni ili kao da pak nikad niste ništa osvojili. Kako u tome uspijevate?
– Ne znate vi mene dovoljno. Moja supruga, a i moji prijatelji znaju me puno bolje. Dakako, svi i trebamo testirati svoje ponašanje pred Bogom. Ja želim razgovarati s ljudima kao da su dio moje obitelji. Ako je u pitanju žena, tretirat ću je kao da mi je majka ili sestra. Ako je stariji muškarac, ponašat ću se kao da je moj otac. Ako je pak u pitanju mlada osoba, onda ću u njoj gledati sina ili kćer. Jasno, katkad i ja imam stresne situacije u kojima mogu eksplodirati, naročito kada osjetim neku nepravdu. Vjera mi govori da moram tretirati ljude s visokom razinom čovjekoljubivosti. Ako nitko nije negativan prema meni, zašto bih ja bio negativan prema bilo kome.
Slično pitanje je postavljeno Fjodoru i prije godinu i pol u Beogradu, a tada je pak ovako odgovorio:
– To kako se ja ponašam nije skromnost, riječ je o stavu da sam ja isti kao i svi ostali. Nekome je Bog dao više vlasti, više novca, više slave, no u konačnici smo svi samo ljudi.
Međutim ne ponašaju se svi veliki šampioni poput njega.
– Ljudi su različiti, a na mene su najsnažniji utjecaj ostavile riječi Patrijarha Pavla: “Nudimo ljudi i nikada neljudi.”
I doista, Fjodor je vrlo pozitivan lik pa je takva i njegova poruka Mirku Filipoviću:
– Mirko, dragi prijatelju. Nadam se da si počeo trenirati i da ćemo se doista boriti te da će naši poklonici uživati u našoj borbi kao i u onoj prije 20 godina.
