‘Kad je Hrgoviću pukla arkada, pitao sam se je li moguće da se to opet događa? Abel je čarobnjak’

U Rijadu, u subotu navečer, u uvjerljivoj bodovnoj pobjedi nad Britancem Davidom Adeleyeom, Filip Hrgović dokazao je da ima bradu poput najtvrđe velebitske stijene.

I da s pravom ulazi u ring uz pjesmu “Geni kameni”. Jer, to što je hrvatski teškaš podnio na nogama u osmoj (preko deset krošea u nizu) rundi potvrda je gena kamenih.

– Nešto slično izdržao je i protiv Zhanga. Hrga je dokazao da ima jednu od najotpornijih teškaških brada na svijetu – kazao je Hrgovićev pomoćni trener, i prijatelj, Yousef Hasan za Večernji list, koji je ovako sagledavao ozljedu arkade već u drugoj rundi:

– Uh, bilo je napeto, možete to prosuditi i po boji moga glasa. Bio sam posve miran dok se nije dogodila ta ozljeda arkade pa je uslijedila velika napetost sve do kraja. Loš osjećaj, vodiš, vidiš da si bolji a postoji opasnost da se medicinski prekine meč. Adeleye je navalio, više nije imao što. Bilo je dobro za publiku ali prenapeto za nas.

Odveć napeto je bilo i za Hrgovićeva kondicijskog trener, atletskog stručnjaka, Igora Čordaša koji je borbu gledao iz Zagreba.

– Kad mu je puknula arkada u drugoj, a naročito kada ga je sudac pozvao u stranu, zapitao sam se pa je li moguće da se to opet događa i da bi i ovaj meč, poput onoga s Duboisom, mogao biti prekinut radi ozljede. No, njegov trener Abel Sanchez svojevrsni je čarobnjak jer to mu je pošlo za rukom i u borbi protiv Joycea. To je čudo kako on to uspije srediti, ali je i super kako si je Filip složio u glavi i nastavio sa zadanom taktikom odnosno iscrpljivanjem s puno tempa kojeg Adeleye nije mogao pratiti.

No, i takav Adeleye umalo je pobijedio i to po vlastitu nokdaunu kada je iskoristio jednu Hrgovićevu spuštenu desnu ruku i doveo našeg borca do ruba nokauta. No, Filip je to sve izdržao na nogama što zacijelo može zahvaliti i kondicijskoj pripremljenosti.

– Za razliku od mečeva protiv Duboisa i Joycea, Filip je ovaj puta bio maksimalno kondicijski spreman. A to nije postigao za borbu protiv Duboisa koju je dočekao s gripom i sumamedom ili pak za onu s Joyceom koju je prihvatio tek nekoliko tjedana prije. Filip je takav boksač, njemu strašno znači da osjeti da je fizički dobro pripremljen jer ako to nije onda niti mentalno nije spreman. I zato se na treninzima i ide do ruba iscrpljenosti, do situacije kakva bi se mogla dogoditi u borbi kao što je bila u ovoj osmoj rundi. To ne može biti kao u meču, ali mora biti jako blizu tome da mentalno bude spreman izdržati što je izdržao. Puno boksača bi u toj situaciji pokleknulo, Filip nije – zaključio je Čordaš.

A bivši doprvak Europe Stjepan Božić, svojevrsni vanjski suradnik Teama Hrgović, doživio je sve to ovako:

– Uzelo mi je to pet godina života. Prvo sam u toj osmoj rundi doživio ushićenje radi nokdauna, a potom se dogodila drama. Nakon što je Adeleyeu brojano, Filip ga je krenuo završiti, no u tom pokušaju nesmotreno je primio jedan lijevi kroše. Spustio je desnu ruku, a po meni bi ta desna uvijek trebala biti zalijepljena za bradu. Kada sam vidio onu kanonadu udaraca oduzeo sam se no pokazao je da stvarno ima otpornu bradu.

Božić je pak u rasječenoj arkadi vidio jednako veliku prijetnju.

– Kada je sudac otišao do liječnika meni se smrknulo. Čim liječnik počne nešto objašnjavati sucu to mi ne sluti na dobro jer to se dogodilo i protiv Duboisa pa je meč prekinut. Ozljeda arkade može biti problem ako te ona kroz borbu počne mentalno nagrizati. To zna biti psihološki uteg, mač na glavom, no njegov trener mu je te arkade pokrpao na nevjerojatan način. I tako mu je ulio sigurnost jer u njemu vidi čovjeka koji rješava njegove probleme. Ja nekako vjerujem da je Abel bio s Filipom u borbi sa Duboisom da ta borba ne bi bila onako prekinuta jer on bi te arkade pokrpao pa se ne bi dogodilo da Filip gotovo ništa na to oko ne vidi od krvi.

Dakle, bitno je i povjerenje u trenera odnosno “cutmana”.

– Ne mogu vam opisati koliko je to važno kada znaš da imaš iza sebe osobu koja rješava takve probleme. A on ih je riješio s vazelinom i adrenalinom. A Abel Sanchez je očito svladao taj dio zanata.

Željko Mavrović, bivši europski teškaški prvak, imao je potrebnu prvo istaknuti ono što je u Hrgovićevoj izvedbi bilo dobro.

– Filip je nastavio pobjeđivati pri samom svjetskom vrhu i tako dokazao da je onaj poraz od Duboisa bio splet nesretnih okolnosti. Meni se svidjelo to što se kod Filipa nije dalo primijetiti da njega rascijepljena arkada posebno smeta nego je nastavio dominirati sa svojim dugačkim udarcima.

A Hrvatovo preživljavanje u osmoj rundi? Što Šaka sa Srednjaka na to kaže?

– Filip je upao u vihor protivnikovih udaraca od kojih se nije uspijevao obraniti. Nakon prvog mu je malo klecnulo koljeno, a nakon toga se njegovo tijelo samo ljuljalo i nije se činilo da će odletjeti na glavu. On je i protiv Zhanga pokazao da ga se ne može tek tako srušiti.

Protiv koga će to imati priliku ponovo dokazivati zasad nije poznato no spominjalo se ime Agita Kabayela ali čak i ono 20-godišnjeg britanskog uragana Mosesa Itaume, buduće velike zvijezde profesionalnog boksa, koji je, na brutalan način, razoružao iskusnog Dilliana Whytea (37) već u prvoj rundi.