Srebrna i sretna Nika: U finalu je falilo malo force no to je nešto na čemu se može raditi
Svaki dan po jedna medalja. Tako je to išlo za hrvatsku tekvondašku reprezentaciju na kontinentalnom prvenstvu u Münchenu, piše Večernji list.
Nakon bronci Ivana Šapine (preko 87 kg) i Leona Hrgote (80 kg), odličje je osvojila i njihova klupska kolegica iz splitskog Marjana Nika Karabatić. A ona je, premda joj je tek 19 godina, već drugi put nastupila u finalu seniorskog Prvenstva Europe.
Za razliku od onog prvog, beogradskog, iz kojeg je izašla pobjedonosno, ovaj put se morala pomiriti s odličjem srebrnog sjaja.
Prije dvije godine, u svibnju 2024., Nika je posve iznenadila konkurenciju. Premda je na to Prvenstvo došla kao dvostruka juniorska prvakinja Europe nitko nije vjerovao da se sa 17 godina može domoći i seniorskog zlata.
No, ona je u tome uspjelo i to tako da je u polufinalu pobijedila tada aktualnu svjetsku prvakinju Luanu Marton a u finalu i dvostruku olimpijsku pobjednicu Jade Jones, sportašicu koja joj je bila veliki uzor.
– Ja sam u osnovnoj školi o Jade pisala sastave više puta. Kada god bih mogla pisala bih o Jade. Srećom, u finalu sam taj respekt prema Jade uspjela dozirati.
Ovaj put je ona uživala respekt u očima suparnica. Kao braniteljica naslova bila je slobodna u šesnaestini finala a u osmini finala je pobijedila Srpkinju Janu Lukić (7:1, 9:4) a odličje je osigurala četvrtfinalnom pobjedom protiv Njemice Roje Rezaie (12:7, 12:2).
Nakon što je u polufinalu s Mađaricom Lucom Patakfalvy izgubila prvu rundu (12:17), u drugoj je kontrolirala situaciju (8:4) a u trećoj, za ulazak u finale, dominirala (20:8). No, u finalu se taj scenarij ponovio nije.
U borbi s Bjeloruskinjom Juliom Vitko, Nika nije bila tako rezolutna kao u prethodnim borbama. Doduše, nešto je tome kumovala i izvrsna protivnica no ni Nika nije bila ona najbolja Nika, recimo onakva kakva je prije dvije godine osvojila europsko zlato. A ona Nika, takav je naš dojam, ne bi dozvolila borbu s malo bodova (7:7, 4:5).
– Do finala sam radila jako dobro a onda kao da mi je falilo malo force no to je nešto na čemu se može raditi s mojim trenerima.
No, ne može sve što radite u životu uvijek biti pozlaćeno pa je i ovo srebro itekako vrijedno slavljenja. Možda je ono slika njenih trenutačnih mogućnosti što samo znači da, i kada i nije u svom najboljem izdanju, vrijedi europskog odličja. I zato smo vjerojatno i vidjeli njen osmijeh na medaljaškom postolju.
– Nema potrebe očajavati. Idemo dalje, sport se sastoji od uspona i padova, pobjeda i poraza.
Premda je ovo već 159. velika medalja splitskog Marjana, a 68. odličje splitske tvornice medalja u seniorskog konkurenciji, glavni trener Toni Tomas i njegova desna ruka Veljko Laura, perfekcionisti kakvi jesu, nisu djelovali zadovoljnima. Štoviše, pričali su neko vrijeme s Nikom nakon borbe želeći joj, zacijelo, ukazati na ono što je mogla i može bolje.
Inače, ovo je Niki osma medalja s najvećih svjetskih natjecanja, a tek joj je 19 godina, i predstavlja veliku nadu hrvatskog sporta za Olimpijske igre u Los Angelesu. Uostalom, tako ju gleda i njen trener, bivši izbornik, Toni Tomas koji vjeruje da je ona olimpijski dragulj koji samo treba izdržati u tom režimu rada još dvije godine.
