Leon Hrgota (80 kg), 20-godišnji član splitskog Marjana, novo je ime, 49. po redu, na listi medaljaša sa seniorskih Prvenstava Europe.
A njegovo treće mjesto 44. je bronca koju su hrvatski tekvondaši i tekvondašice osvojili na europskim seniorskim smotrama a 88. hrvatska medalja ukupno, piše Večernji list.
– Hvala svim trenerima, obitelji, klubu i sparing partnerima zahvaljujući kojima sam osvojio ovu broncu. No, može to i puno bolje. Može i zlato.
Splitski student sportskog menadžmenta izborio je to pobjedama nad Šveđaninom Hedqvistom, Moldavcem Suleacem i Kosovarom Gashijem.
– Protiv Šveđanina je bilo napeto, jedan bod mi nije htio iskočiti a nekako sam uspio. Prva borba je uvijek najteža. Protiv Moldavca sam proveo trenerovu taktiku i uspjeli smo ga dobiti. Kosovar mi je kao protivnik odgovarao. Drugačiji smo stil pa meni pašu takvi borci.
I onda je došao prilično napeti polufinale iz kojeg je s osmijehom izašao Bjelorus Turavinau koji je na koncu i osvojio zlato.
– Bilo je dobro prve dvije runde, u trećoj sam popustio. U smislu pridržavanja dogovorene taktike. Počeo sam bježati umjesto da i kod vodstva nastavim napadati a ne se braniti.
Gledajući to sa strane, trener Veljko Laura se na Leona možda i previše ljutio. Pa ipak je osvojio medalju.
– Mi se ne zadovoljavamo broncama. Nas zadovoljava samo zlato. Mi u klubu imamo više zlata nego bronci s najvećih svjetskih natjecanja.
Leon je prije tri godine bio europski juniorski prvak.
– Nakon toga nisam imao medalja na najvećim natjecanjima ali jesam na G turnirima. Ja sam vjerovao da mogu. Vi kada se u Hrvatskoj kvalificirate za nastup na velikom natjecanju onda je dobra prilika za osvojiti medalju.
Najnoviji europski medaljaš tekvondoom se bavi od svoje šeste godine.
– Krenuo sam u školi, u klub u Solinu, pa sam se prebacivao u veće dvorane i na koncu me trener Veljko Laura pozvao u Marjanov olimpijski centar u Splitu gdje treniram po tri puta dnevno.
Kako izgleda taj radni dan s tri treninga?
– Ujutro odradim teretanu ili trčanje. Nakon toga pojedinačni trening, udarci. Navečer su sparinzi.
Gdje je tu vrijeme za prijatelje?
– Između svih ovih treninga i obveza na Aspiri gdje studiram sportski menadžment.
Ovo mu nije bio seniorski debi za reprezentaciju.
– U Beogradu sam bio do 74 kilograma. Sada sam do 80 kilograma, nadam se da ću u toj kategoriji i ostati do kraja karijere. Paše mi jer je moja radna težina 82-83 kg što lako skinem prije natjecanja.
Godinama je putovao iz svojih Kučina u Split gradskim prijevozom no to se promijenilo.
– Ti autobusi su baš rijetki onda bih ostao u klubu i odspavao do sljedećeg treninga. U dvorani postoje kreveti. No, otac mi je poklonio auto pa se sada sam vozim i on još uvijek financira i gorivo.
Nadamo se da će s ovim i narednim uspjesima Leonova stipendija rasti pa da će, po pitanju goriva a i koječega drugog u životu, prijeći na samofinanciranje.
