Trećim uzastopnim nokautom prednjim kružnim udarcem u glavu (high-kick), 25-godišnji Ivan Bertić još jednom je dokazao da je jedan od najboljih regionalnih kikboksača i da je samo pitanje vremena kada će ga u svoj ring pozvati najjača svjetska organizacija (Glory).
Ovaj put cijenu je platio srpski borac Željko Zec i bio je to spektakularan finale Golden Fight priredbe organizirane u zagrebačkoj Dubravi, najborbenijem zagrebačkom kvartu. A priredba je održana ondje, i dvorana je bila puna, jer je Draženov dom nastradao u nedavnom nevremenu, piše Večernji list.
Već u prvoj rundi Bertić je pokazao puno više. Najprije je jednim zadnjim kružnim udarcem u tijelo srušio protivnika, potom ga je pogodio koljenom u glavu a na kraju runde plasirao je i “spinning backfist”, udarac rukom iz okreta stražnjim dijelom šake.
No, nije se srpski borac dao slomiti tek tako. Štoviše, naletio je Bertić na jedan lijevi kroše i završio na podu.
– Više sam završio na podu iz disbalansa nego od snage udarca no razumijem suca zašto mi je brojao. Nije prvi put da sam to doživio tako da se brzo i oporavljam. Uostalom, ne možete ući u borbu a da i vi nešto ne primite. To vam je kao da se želite ući u vodu i ostati suhi.
Tako je Bertić prokomentirao zbivanja u ringu nakon kojih će uslijediti njegov gromoviti desni high-kick u glavu protivnika. Tako je “Drvosječa”, što je Ivanov borilački nadimak (Lumberjack), ulovio Zeca i poslao ga u carstvo snova.
– Došao sam podržati kolegu iz pričuvnog sastava policije i uživao sam. Ovo mu je specijalka – kazao je dvostruki europski prvak u karateu Anđelo Kvesić.
– Uh, ovo je bio doista težak nokaut. Bertić je doista sjajan borac – ustvrdio je Vjekoslav Šafranić, zagrebačka karataška legenda, nekad i sam vrstan borac full-contacta.
– Bila je to odlična priredba s dobro uparenim borcima a posebno veseli što smo vidjeli nekolicinu mladih boraca s izvrsnim predstavama. Vidjeli smo i punu dvoranu s korektnim navijanjem a za kraj smo vidjeli poslasticu koju nam je priredio Ivan Bertić. On zaslužuje priliku u najjačoj svjetskoj organizaciji kikboksa i vjerujem da će tako i biti – kazao je Tomislav Bilandžić, predsjednik Hrvatskog kickboxing saveza, inače državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova.
U sunaslovnoj borbi večeri, da se poigramo riječima, “Mećava” je zatrpala Karla Miškića. Dakako, nije baš tako bilo, hrvatski borac je po pravilima ekstremnog boksa (s malim rukavicama) zadao dosta problema znatno iskusnijem protivniku ali ne dovoljno za pobjedu. Na koncu je srpski borac Dušan Radović, s borilačkim nadimkom “Mećava”, slavio pobjedu jednoglasnom odlukom sudaca.
– Meni je ovo bio povratnički meč nakon najtežeg poraza u karijeri i sretan sam zbog njegova ishoda. Ja imam 140 mečeva u karijeri a Karlo Karlo tek desetak no neka samo tako nastavi jer pokazao je da je veliki ratnik. Inače, prvi put sam u Zagrebu i hvala vam što ste me jako lijepo primili – kazao je Radović i zavrijedio aplauz hrvatske publike.
A zavrijedio ga je i Sašo Vorkapić koji je u borbi u tajlandskom boksu pobijedio nadarenog hrvatskog borca Luku Rukavinu. Naime, najbolji slovenski borac tajlandskog boksa ušao je u ring s jednom od najtežih priča a to su dugovi nastali od kockarske ovisnosti. O tome je rekao ponešto u ringu a puno više u naš mikrofon.
– U kocki sam tražio neki financijski spas zavaravajući se da ću u tome naći rješenje nekih svojih problema a upao sam, zapravo, u još veće probleme. I zato predlažem svakome da dobro razmisli da što radi u životu i koji vam je razlog zbog čega ste na ovom svijetu. Financijski trag te ovisnosti je još uvijek prisutan i tu ima mnogo posla da se odradi i to je moja teška misija. Hvala Bogu, imam tu priliku da se preko sporta na ovakav način vadim. Dakako, nisu to novci s kojima ću sve riješiti s jednom borbom. Radim na tome da se to što prije riješi no ništa ne ide preko noći. Imam tešku životnu školu koja me prati i zato nastojim, kada dobijem mikrofon u ruke, pošaljem tu poruku. Možeš ti biti svjetski prvak no ljudi će te zaboraviti vrlo brzo ako nisi za sobom ostavio neku poruku.
Bogme je njegova poruka prilično snažna baš kao i od organizatora Zlatka Bajića i njegove ekipe koja ima ambiciju postati najjačom regionalnom organizacijom u stand-up borilačkim sportovima. U ovoj prilici vidjeli smo borbe u čak četiri različita udaračka sporta – ekstremni boks, boks bez rukavica, kikboks i tajlandski boks i K-1 – te jednu MMA borbu i to je priča koja ima svoju publiku.
A najjaču navijačku podršku, uz Ivana Bertića, imao je još jedan hrvatski svjetski prvak u amaterskom kikboksu a to je Vito Košar. A on je u ring ušao sa “Serbus Zagreb moj” no s tom baladom nije uspio omekšati mađarskog suparnika Davida Szaba-Totha koji nastupa pod nadimkom “Gorila”. A to je borac koji je također u karijeri osvajao naslove svjetskog prvaka u amaterskim verzijama udaračkih sportova..
– Znao sam da je Košar dobar taktičar i da pred njegovom publikom moram biti agresivniji, moram biti taj koji će nametnuti svoj način borbe i u tome sam uspio.
Jedan od glazbeno zanimljivijih ulazaka u borilište bio je onaj od Luke Rukavine koji je ušao na “Ali pamtim još”, jednu od najljepših folk balada s prostora bivše SFRJ, koju je originalno otpjevala Hanka Paldum. Ana Stojanović je pak izašla na “Radio Dubrava” od Prljavog Kazališta i s lakoćom pobijedila Albanku Donetu Menxhiqi.
I dok Košar nije uspio, no mora se priznati da je imao možda i najtežeg protivnika kojeg je mogao dobiti, neki drugi hrvatski borci pobjednički su izašli iz ringa poput Karla Kedveša, Vite Stojčića ili pak Roka Doždora, najboljeg hrvatskog sportaša u 2025. u neolimpijskim sportovima, koji nam je kazao:
– Oni koji se pametno bore duže traju a “tučaroši” brzo završe karijeru. A ja želim što duže trajati jer imam i dvoje djece a u tom slučaju vi u svaku novu borbu ulazite s dodatnom odgovornošću. Nije ovo nešto što radim radi novca jer kada ste uspješni onda vam se otvaraju i neka druga vrata.
Zanimljiv nam se učinio i Filip Vidak, taksist iz prigradskog zagrebačkog naselja Botinec, koji je u svojoj drugoj borbi po MMA pravilima gušenjem pobijedio Talijana Kuityyja Begaja.
– Nastupao sam u combat sambu, kikboksu, tajlandskom boksu, džiju džicu, grapplingu pa se može reći da sam prikupio sve potrebne vještine za MMA borbe. Kao taksist sam fleksibilan pa si radno vrijeme mogu prilagoditi treninzima. Moji Botinčani su dobri, ja im u Hammer Gymu dajem teške treninge, sa mnom nema odustajanja.
A nema nazad očito više niti za Golden Fight od kojeg će se u vremenu koje dolazi očekivati sve više – kako kvalitetom borbi tako i produkcijom.
