Za ovogodišnju hrvatsko sambo reprezentaciju Svjetsko prvenstvo završilo je bez trofeja, ali i bez nagradnog fonda kojim je Svjetski sambo savez (FIAS) nagrađivao pobjednike (4000 USD), srebrne (3000 USD) i brončane (2000 USD) uspješnike s postolja. A to bi ovim sportašima amaterima itekako puno značilo, piše Večernji list.
Najbliža je tome u Biškeku (Kirgistan) bila i najneiskusnija među našima, a to je 19-godišnja Lorenna Hranilović (80 kg). Ona je u prvom kolu natjecanja u sportskom sambu izgubila od kasnije finalistice Ruskinje Komačkove da bi u repasažnoj borbi pobijedila Njemicu Heinz (3:1), a nakon toga je u borbi za broncu pobijeđena od Ukrajinke Kovalske (0:5).
U repasažu sportskog samba našao se i Tin Straža, koji je pobijedio Tunižanina Kouraichija (6:0) nakon čega je naletio na kasnijeg finalista Turkmenistanca Begalijeva (0:7), a u prvoj repasažnoj borbi položio je oružje pred Bjelorusom Patačitsom (1:3).
Kao što smo već ustvrdili, dobiti Rusa za suparnika nije ugodan osjećaj jer u ovom sportu, kojim Rusi dominiraju, to nikad nije dobar ždrijeb. No, Tin Straža uvjeren je da je morao biti bolji.
– Ukupno gledano, to nije bio odveć dobar nastup. Istina, prvu borbu sam taktički odlično odradio i dominirao protiv Talijana. Turkmenistanac mi pak uopće nije odgovarao jer je bio niži i hvatao me za noge. Treću borbu mogao sam dobiti da sam više razmišljao, ali izgubio sam na dva boda. Šteta, jer sam vidio da je Azerbajdžanac, s kojim bih se borio za broncu, bio već poprilično iscrpljen.
Ono što je bio Tinov hendikep jest njegova kilaža.
– Na vagi sam imao 93,5 kilograma, a moji suparnici traženih 98 kg. U nižoj kategoriji uzeo sam medalju, svjetsku i europsku, no bilo bi mi teže sada skidati kilograme, a opet nemam dovoljno za sadašnju. Ipak drago mi je da sam tako otvorio mjesto kolegi Oliveru Makaroviću.
Posljednjeg dana Svjetskog prvenstva nastupio je i Dino-Dominic Sumpor, koji je u prvoj borbi dominirao nad Talijanom Violom (8:0). Nakon što je ‘odsvirao’ Violu, Sumpor nije iskoristio povoljan ždrijeb – dopustio je Gruzijcu Nazašviliju, koji je već u sljedećem kolu ispao, da ga nadmudri i tako propustio priliku za izlazak na popravni ispit.
Svima njima, baš kao i onima koji su prethodnog dana nastupali, u kutu je sjedio 49-godišnji izbornik za sportski sambo Hrvoje Petranović.
– Nadali smo se nekoj medalji, no ona se nije dogodila i nisam zadovoljan. Ipak mogu reći da je ovo najjače Svjetsko prvenstvo do sada, barem koliko ja pamtim.
Prokomentirao je izbornik i pojedinačne nastupe pa tako i onaj Lorenne Hranilović koja se, nakon 11 godina džuda, sa sambom bavi tek šest mjeseci.
– Lorenna je cura koja može biti naša budućnost, djevojka koja bi za koju godinu mogla pomrsiti račune mnogima. Straža pak ima problem s nedostatkom kilaže za kategoriju u kojoj nastupa. Dino-Dominic Sumpor mogao je dobiti Gruzijca, ali nije ostao jak u glavi. Kada to posloži, bit će on kandidat za odličja.
Dan prije nastupilo je četvero naših – u combat sambu Patrik Sumpor (71 kg) i Lara Vuksanić (80 kg) te Ivana Mandarić (72 kg) i Oliver Makarović (88 kg). No nitko od njih nije izborio pobjedu.
– Uvijek je tužno kada ne ostvariš nijednu pobjedu. Svi su radili dobro, ali moramo više trenirati, moramo stisnuti. Sambo u Hrvatskoj postoji 15-ak godina i u pravilu se sa SP-a vraćamo s medaljama, ali ne i ovoga puta.
S pretprošlog Svjetskog prvenstva Hrvatska se vratila sa srebrom Lee Gobec i broncom Tina Straže.
– Kada bi nam zapelo, Lea bi nas uvijek izvukla. No na njezinu sreću, a našu žalost, ona se zaposlila u struci. Završila je šumarstvo i više nije posvećena sambu. Šteta je i što su još jednu trofejnu djevojku, a to je bila Lucija Babić, ozljede zaustavile – ustvrdio je Petranović.
A ozljede su spriječile i neke recentne medaljaše poput Marina Dugandžića (srebro, EP 2025), Mateja Matoševića (bronca, EP 2025) i Luke Matoševića (bronca, EP 2024).
Glavni operativac Mario Jurković iznio je zanimljive podatke o razvoju samba u Hrvatskoj:
– Za razliku od Rusije koja pod zastavom FIAS-a dominira i ima 1111 klubova i oko 300 tisuća registriranih natjecatelja, mi u Hrvatskoj imamo 16 klubova i 574 sportaša. No trudimo se osnivati nove klubove i regionalne saveze. Zapravo, gledamo prema manjim sredinama koje financijski mogu više popratiti ovaj sport nego što je to moguće u Zagrebu, u konkurenciji s iznimno velikim brojem sportova. Okosnica reprezentacije je u Zagrebu, a ondje koristimo školske prostore, i to samo u poslijepodnevnim satima dok preko ljeta, kada su škole zatvorene, ovisimo o dobroj volji ravnatelja, a oni to uglavnom ne dopuštaju.
Daleko najuspješnija bila je Rusija (pod neutralnom zastavom), zemlja u kojoj je sambo i nastao, a prikupila je 28 medalja (21 zlato). Kazahstan je osvojio 12, Bjelorusija (FIAS 2) 11, a Uzbekistan 10 odličja. Sve to prilično jasno oslikava da je ovo sport kojim dominiraju zemlje bivšeg SSSR-a.
