Nakon što je te pariške subotnje večeri ekspresno dokrajčio sedmorangiranog UFC-ova teškaša Marcina Tyburu, Ante Delija (35) je već sljedeće jutro bio u svom Dubrovniku.
A ondje će, uz pokoji posjet svom selu Zvekovici, na najbolji način prikupiti snage za ono što slijedi, piše Večernji list.
Nakon ovako uraganskog završetka slijede mu zanimljivi izazovi predložena mu je i promjenu nadimka. Jer, možda je pravi trenutak da se više ne zove “Walking Trouble” (Hodajuća Nevolja) već, recimo, “Hurricane” (Uragan).
– He, he, nije loša ideja.
U jednu od najvažnijih borbi svoje dosadašnje karijere izašao je uz “Mojoj Lijepoj” od Daleke Obale.
– Na tu pjesmu izlazim već 15 a možda i 20 borbi. Ta je pjesma posebna i nju slušam samo prije borbe. Nikad ju ne bih ciljano pustio osim prije meča. Kada ju čujem na radiju odmah promijenim stanicu. Kao mlad borac izlazio sam na “Dolazak Hrvata” od Thompsona a potom i na “My Life” od Bon Jovija.
Dojma smo da niti jedna njegova pobjeda nije naišla na ovakve reakcije kao ova. Čak niti ona kada je postao PFL-ov teškaški prvak i za jednu noć zaradio milijun dolara.
– U ovom sportu UFC je najveća scena i zato i jesu takve reakcije. Uskoro će izaći nova rang lista i kako sam ja pobijedio borca koji je na sadašnjoj listi sedmi, ja vjerujem da ću ući u top 10.
A vrlo snažna reakcija, uz suzu radosnicu, bila je i ona od UFC-ova teškaškog prvaka Toma Aspinalla.
– Nisam baš očekivao da će pustiti suzu ali znam da su otac i sin Aspinall predivni ljudi.
Osjećajući da ima podršku od njih, Ante se prije ulaska u kavez pozdravio i s njima a Andyja Aspinalla je čak poljubio u čelo.
– Povezao sam se s tim ljudima jer smo svaki dan u dvorani. Osim toga, Andy je strašno duhovit čovjek i tako se dobro uklopio u naše društvo da nekad djeluje kao da je mlađi od nas.
A kakav je Tom Aspinall?
– Miran čovjek. Ja njega nikad nisam vidio da se nasekirao. Potpuno je normalna osoba, njega to što je prvak nije ponijelo niti malo. Štoviše, on kao da sa svojom slavom izbjegava kontakt. To ga uopće ne privlači. Zanimaju ga samo obitelj i prijatelji.
Dakle, to je prvak koji se ne ponaša kao velika zvijezda?
– Znate li vi kakvih sve tipova u svijetu ovog sporta ima. Neki se ponašaju Bože sačuvaj, glume McGregora i slično. A Aspinall je tome posvemašnja suprotnost. Pa čovjek vozi kombi, uopće ne želi imati neki statusni automobil. Kaže da mu je kombi potreban zbog troje djece, da može s njima ići na izlete, da može staviti više stvari.
A UFC prvak je pustio suzu kada je vidio Antine suze. A one su bile najemotivniji trenutak priredbe nazvane UFC Paris. Bilo je posebno vidjeti takvu gromadu od čovjeka kako rida suze radosnice.
– Zašto i muškarci ne bi plakali. Ako mi se plače ja ću plakati i svaki idući meč. Ja se svojih suza ne sramim i ne želim se suzdržavati.
Je li se to dogodilo što mu je u tom trenutku prošla sva muka koju je u karijeri prošao, a zbog ozljeda je, po vlastitu kazivanju, izgubio četiri godine karijere.
– Ne, to mi se u tom trenutku nije motalo po glavi. Jednostavno, ostvario sam svoj san, a to je bilo da nastupim u UFC-u, i plakao sam od sreće. Nisam glumio paćenika. Uostalom, meni je bilo puno teže raditi u kuhinji nego pretrpjeti te ozljede. A nakon što sam završio za kuhara radio sam dvije godine u hotelu a navečer i redario a uz sve to sam i redovno trenirao.
Velika promjena u karijeri dogodila se preseljenjem u Zagreb.
– Tada sam puno naučio od Cro Copa, a potom i od Stipe Drviša koji je i danas uz mene i koji je unaprijedio moje boksačke tehnike. A sve to zaokružio sam trenirajući u kampu Toma Aspinalla s kojim redovito spariram.
U UFC-u se trebao boriti prije pet godina ali je tada još uvijek imao vrijedeći ugovor s PFL-om za kojeg je Ante mislio da je, s tadašnjom neaktivnošću organizacije, istekao.
– Tada sam se trebao boriti s Cyrilom Ganeom, borcem s kojim će se krajem listopada boriti Aspinall, no to se nije dogodilo. Na koncu smo, kako smo bili u karanteni, igrali košarku. s obzirom na to da me pobijedio jer je košarku igrao u drugoj francuskoj ligi no ja tražim uzvrat.
A zanima li ga nova prilika da se s Ganeom okuša i u kavezu.
– Ja ću se boriti s god UFC želi a ja se nadam da će to biti netko od top 10 teškaša. I moglo bi se dogoditi još ove godine. S UFC-om imam ugovor na četiri borbe no budem li ja uvjerljiv i u svojoj drugoj borbi onda bi ta suradnja mogla potrajati i duže.
A mi mu držimo palčeve da tako i bude je s obzirom na to koliko je često bio na kirurškom stolu to svakako i zaslužuje.
– Bio sam na devet operacija, četiri na jednoj nozi a tri na drugoj a operirani su mi i ruka i lakat. A jedna od operacija bili su i križni ligamenti.
Otvoreni prijelom potkoljenice u pokušaju low-kicka protiv Tybure izgledao je stravično. Dogodilo mu se isto što i velikom Andersonu Silvi.
– S tom ozljedom nije bio problem u lomu kosti jer ona zaraste za određeno vrijeme nego sam pokupio bolničku bakteriju i tu su nastali novi veliki problemi.
Ako smo dobro vidjeli, Ante više ne udara niske nožne udarce.
– Ja low-kick više ne udaram jer imam blokadu u glavi. Mogu high-kick i middle-kick ali low-kick nikako jer kada vam taj udara netko blokira koljenom to zna biti pogubno.
Ono što mu se kod UFC-a posebno sviđa jest sljedeće:
– UFC scena je strogo kontrolirana. Ja sam se u PFL-u borio s Capelozzom a čovjek je dva puta testiran i oba puta je pao. Ne želim razmišljati o tome je li čovjek nasuprot mene na nekim nedozvoljenim sredstvima.
