Neporaženi teškaš upozorava: Samo sam jedan udarac udaljen od borbe protiv Usika

Apsolutni prvak teške kategorije, 38-godišnji Oleksandr Usik (24-0, 15 KO) najavio je kako bi se uskoro mogao povući, želi imati još barem jednu veliku borbu, a onda otići u mirovinu.
Neporaženi Ukrajinac je najbolji teškaš svoje generacije i jedna od najvećih boksačkih zvijezda svih vremena.
Osvajač zlatne olimpijske medalje 2012. iz Londona je već godinama u vrhu i brojnim je uspjesima upisao svoje ime u boksačke almanahe.
Prije sedam godina ujedinio je naslove u kruzer diviziji, a nedavno je drugi put postao neprikosnoveni prvak teške kategorije.
U srpnju je drugi put pobijedio Daniela Duboisa, a lani je to isto učinio protiv Tysona Furyja. Osim njih dvojice dvaput je pobijedio i Anthonyja Joshuu.
Još se jedan britanski teškaš nada borbi protiv fantastičnog Ukrajinca. Tridesetogodišnji Fabio Wardley (19-0-1, 18 KO) vreba priliku.
– Dok smo se vozili, trener i ja smo vodili čudan razgovor. U jednom trenutku nastala je tišina, svatko je bio sa svojim mislima. Imali smo taj nadrealni trenutak, što je to? – ispričao je Fabio Wardley, pa nastavio:
– Naše putovanje smo počeli prije deset godina i sada sam jedan udarac udaljen od borbe protiv Usika za apsolutnog prvaka teške kategorije. Što se događa, kako smo to izveli? Bilo je malo tapšanja po ramenu, i to je sve. Pred velikim sam izazovima. Onaj vrč zlata je fantastičan. Ali između mene i tog vrča stoji vrlo opasan tip.
A taj borac je bivši svjetski prvak i WBO-ov obvezni izazivač Joseph Parker, koji također želi priliku protiv Usika.
Fabio Wardley i sjajni Novozelanđanin dogovorili su borbu za 25. listopada u Londonu, a pobjednik bi mogao biti sljedeći Usikov protivnik.
Britanski teškaš u svojem vlasništvu ima WBA-ovu titulu privremenog prvaka do koje je stigao u lipnju kada je u desetoj rundi nokautirao Justisa Hunija.
Parker je u odličnoj formi, u posljednjim mečevima je pobijedio Deontaya Wildera i Zhileija Zhanga, a u veljači je prekidom u drugoj rundi svladao kongoanskog udarača Martina Bakolea.