Filip bi pobjedom protiv Adeleyea bio korak bliže tronu, a poraz bi ga udaljio od vrha

U profesionalnom boksu svaki sljedeći meč trenutak je istine u kojem poraz statusno donosi puno više štete nego što je to slučaj u amaterskom boksu.
Tako je i pred Filipom Hrgovićem večeras u Rijadu (meč počinje oko 20 sati) njegov novi trenutak istine, borba koja će mu odrediti status u očima promotora boksačkih priredbi, ali i kod čelnih ljudi najjačih svjetskih organizacija profesionalnog boksa.
Stoga i streaming platforma DAZN, koja večerašnju borbu prenosi, postavlja pitanje: “Je li Hrgović i dalje ozbiljan kandidat za naslov prvaka?”, prenosi Večernji list.
U večerašnji okršaj s britanskim teškašem Davidom Adeleyeom Hrgović ulazi kao drugorangirani izazivač na ljestvici WBO-a, peti na rang-listi WBA, šesti po WBC-u te 12. izazivač u poretku koji je istaknula organizacija IBF, u kojoj je do poraza od Duboisa najbolje kotirao.
Njegova protivnika nema ni na jednoj listi osim na onoj WBO-a, na kojoj zauzima deveto mjesto, što je dakako i slika razlike u kvaliteti. O tome govori i razlika na objedinjenoj rang-listi neovisnog portala BoxRec, na kojoj je Hrgović 15., a Adeleye 28.
Zanimljivo je da se pobjedniku tog meča smiješi okršaj s bivšim europskim prvakom, njemačkim Kurdom, Agitom Kabayelom jer Hrgovićev promotor Frank Warren želi organizirati veliku priredbu u Njemačkoj.
Kabayela, nepobijeđenog teškaša u 26 borbi, BoxRec smatra ovog časa drugim najboljim teškašem na svijetu, prvim do Oleksandra Usika.
Ako vam se čini da je Kabayel ipak malo precijenjen, oni koji ga rangiraju tako visoko kontrirat će vam činjenicom da je riječ o neporaženom 32-godišnjem borcu koji je u posljednja dva nastupa nokautirao viđenije svjetske teškaše, najprije Franka Sancheza, a potom i Zhilei Zhanga.
Kabayel je trenutačno privremeni prvak WBC organizacije, no teško je vjerovati da će ga apsolutni prvak Usik prihvatiti za protivnika prije unosne, treće, borbe s Furyjem, o kojoj se sve više govori.
No pustimo ono što slijedi pobjedniku te borbe i posvetimo se Hrgoviću i gardu s kojim ulazi u večerašnju borbu. A on je pun samopouzdanja pa je, doduše u šali, kazao da će to za njega biti “šetnja parkom”, nakon čega je rekao da ga čeka borba s vrlo ozbiljnim protivnikom.
No moderni mediji pamte šale i pretvaraju ih u relevantne izjave koje su spremni izvući i njima se naslađivati ako njihov autor ne izađe iz borbe onako kako je planirao.
Zanimljivo je da su obojica boksača svoje prve, i jedine, profesionalne poraze doživjela u upravo u Rijadu, u kojem će se sučeliti ove subote. Adeleyeu se to dogodilo u sedmoj rundi borbe s Fabiom Wardleyem (u listopadu 2023.), a Hrgoviću prošle godine protiv Duboisa, u osmoj rundi, u kojoj je došlo do liječničkog prekida zbog posjekline iznad oka koju se nije moglo “zakrpati”.
Ova dvojica imala su u svojim profesionalnim karijerama samo jednog zajedničkog protivnika. Bio je to Emir Ahmatović, kojeg je Hrgović u Las Vegasu nokautirao u trećoj rundi, dok je 18 mjeseci poslije Adeleye do pobjede prekidom došao u petoj rundi.
U posljednjoj borbi Adeleye je pobijedio sunarodnjaka Jeamieja Tshikevu nokautom koji je uslijedio nakon jednog, podlog, udarca poslije znaka za stop vremešnog suca, koji je očito presporo reagirao. Dakle, i taktička prljavština nešto je čega se hrvatski boksač treba pripaziti, baš kao i njegova lijevoga krošea.
No uvjerenja smo da Hrgović ima jači arsenal oružja i pitanje je samo hoće li ga uspješno upotrijebiti i hoće li se dobro zaštititi od kakva “zalutala metka” sa suparničke strane.
U to je prilično uvjeren i Hrgović, koji ističe da je došao obaviti posao. A ako ga uspješno obavi, neće mu nedostajati ponuda za sljedeću borbu, a već mu se nudi i najveća teškaška nada, 20-godišnji Moses Itauma, kojeg iste večeri čeka okršaj s Dillianom Whyteom.
– Ako pobijedim Dilliana, želim se boriti s Hrgovićem – kazao je Itauma, očito isprovociran Hrgovićev stavom o njemu kao još uvijek zelenom boksaču, praktično klincu.
Bio bi to, također, vrlo zanimljiv meč, do kojeg može doći jedino i da Hrgović pobijedi Adeleyea, a jedan od razloga zbog kojih je hrvatski teškaš u to uvjeren jest i ovo:
– Za Joycea sam se spremao u Zagrebu jer sam meč prihvatio nekoliko tjedana prije pa nije bilo vremena da idem u Big Bear, u Kaliforniju. Tako će ovo biti prva borba za koju sam se spremao na velikoj nadmorskoj visini i to bi trebao biti snažan poticaj mojoj energiji i izdržljivosti. Trenirati na 2000 metara puno je teže, manje je kisika, pa bi na nadmorskoj visini trebalo biti puno lakše. Nadam se da će to tako i funkcionirati.
Nadamo se i mi jer ako bi Filip ovu borbu izgubio, to bi ga toliko udaljilo od svjetskog teškaškog vrha pa borbu za svjetski naslov možda više nikad ne bi dosanjao.
Pobjeda bi pogurala vrijednost njegovih dionica i dovela bi ga u odličnu poziciju u situaciji očekivanog skorog umirovljenja neosporenog prvaka Oleksandra Usika i, nastavno na to, upražnjenih prijestolja najcjenjenijih svjetskih organizacija (WBC, WBA, IBF, WBO).