Nastavljamo priču Muhamada Alija, koji se u mladosti susretao s rasismom i nerijetko zbog toga znao ući u sukobe...
Nakon što su mu ukrali bickl i nakon što je Ali rekao policajcu Joeu Martinu da bi želio prebiti lopova Joe mu je rekao:
„Znaš, bolje bi bilo da naučiš kako se boriti prije nego počneš izazivati druge.“
Joe Martin je uz policijske dužnosti imao i lokalnu boksačku dvoranu, te je pozvao Alija kod sebe. Uskoro je počeo trenirati boks. Prva njegova borba je održala se 1954. godine, pobjedio je podijeljenom odlukom sudaca.
1960. godine Ali je upao u reprezentaciju SAD-a i otišao na Olimpijske igre koje su se održale u Rimu. Impozantna figura u ringu, odličnim kretanjem i jakim udarcem Ali je pobjedio u četiri borbe i osvojio zlatnu medalju. Postao je američkim herojem, ponosno noseći medalju oko vrata.
Uskoro je ponos nestao. Nakon što se vratio u Louisville, Ali je pokazao da nije imun na rasizam pa je tako nakon odbijanja rada kao konobar u restoranu „Samo za bijelce“, i nakon okršaja s bandom bijelaca, razočarani Ali bacio je svoju medalju u Ohio rijeku.
Prvu borbu za naslov prvaka u profesionalnom boksu je imao već 1962. kada je u kontroverznom meču pobijedio Sonny Listona, koji je u sedmoj rundi odbio izaći u ring tvrdeći da ima ozljedu ramena. I uzvratni meč je bio prepun kontroverzi, jer je Liston pao nakon udarca u prvoj rundi za kojeg mnogi danas tvrde da nije bio tako opasan, te da je Liston namjerno pao. Te optužbe nikad nisu bile dokazane.