Ji Xiaolan je bio glasoviti učenjak u doba Qing Dinastije (Mandžurska dinastija, predstavlja posljednju kinesku carsku dinastiju. Njen osnivač je Nurhaci, mandžurski velmoža i vazal kineskih careva iz dinastije Ming koji se proglasio carem i nasljednikom dinastije Jin, koja je vladala sjevernom Kinom nekoliko stoljeća ranije. Godine 1634. njegov sin Huang Tiyi je nakon smrti posljednjeg mongolskog vladara iz dinastije Yuan pokorio Mongoliju, a nakon toga i Koreju.Godine 1644. u Kini je izbila velika pobuna koju je iskoristila mandžurska vojska na čelu s princom Dorgonom te probila Kineski zid, osvojila Peking i nakon osamnaest godina ustanovila vlast nad cijelom Kinom.U prvim godinama dinastije Qing Kina se nastavila širiti pa su osvojeni Tibet i Tajvan, pri čemu je ostvarila najveću teritorijanu ekspanziju u svojoj povijesti).
Bio je, također i visoko pozicionirani dužnosnik u Ministarstvu Ritesa. Jednom je bio na dužnosti kustosa nacionalne knjižnice. U njegovoj biografiji, Yueweicaotang rukopisu, zapisano je:
Kada je Ji Xiaolan (1724 - 1805), pravim imenom Ji Yun, poznati daroviti pisac i erudit, rodjen u kineskoj Hebei Provinciji, bio mlad, poznavao je nekoga čovjeka u svom selu po imenu Ding Yishi. Ding je bio jak i brz, i imao je nevjerojatnu snagu.
Bio je majstor borilačkih vještina. Mogao je s lakoćom preskočiti preko objekta koji je bio visok 20 ili 30 stopa, kao da je letio. Ji Xiaolan je rekao da se osobno uvjerio u Dingove odlične borilačke sposobnosti kada je bio dijete. Jednom je Ji stajao u hodniku okrenut vratima dok je Ding Yishi stajao na suprotnim vratima gledajući ga. Kada se Ji okrenuo prema stražnjim vratima, Ding je već bio na stražnjim vratima. To se odigralo sedam ili osam puta i Ji se niti jednom nije uspio dovoljno brzo okrenuti da bi vidio Dinga kako se kreće prema vratima. Ding Yishi je mogao s lakoćom preskočiti krov kuće. Iz Jiovog opisa, jasno se vidi da je Ding uistinu bio expert borilačkih vještina.
Jednog dana Ding Yishi je otišao u općinu Dulin. Pozvao ga je prijatelj na sok u restoran blizu mosta na rijeci. Njih dvojica su stajali na obali i veselo pijuckali. Prijatelj je rekao Ding Yishiju: "Možeš li preskočiti most?" Prije nego li je prijatelj i rekao do kraja, Ding je već preskočio most. Tada mu je prijatelj rekao da se vrati. Samo što je to izrekao, Ding je skočio nazad. Nažalost, dio riječnog korita je popustilo i otvorila se pukotina u tlu. Zbog toga se korito urušilo po dužini od oko dvije stope. Ding Yishi je pao u vodu. Nije znao plivati. Pokušao je iskočiti iz vode. Ali kako je jedino mogao napraviti okomiti skok nije mogao skočiti na obalu. Skočio je četiri ili pet puta. Na kraju više nije imao snage i utopio se.
Ji Xiaolan je primijetio: "Od svih karakternih manjkavosti, gotovo da nema ničega gorjeg od ohole neustrašivosti, kada netko misli da ima svojstva na koja se može osloniti. Ljudi koji se oslanjaju na svoje bogatstvo često su poraženi od toga bogatstva. Ljudi koji se oslanjaju na svoju moć, često su poraženi od svoje moći, a oni koji se oslanjaju na svoju inteligenciju, često su poraženi od svoje pameti. Ljudi koji se oslanjaju na snagu, često su poraženi od te svoje snage. To je zato što ljudi koji imaju sve spomenute osobine misle da se mogu osloniti na njih, računati s njima, pa tako nepotrebno riskiraju."
Ji Xiaolan je govorio o tome kako je Tianhou Songyan sakupljao stvari na Lou planini i napisao pjesmu o tome,pa kaže:
"To me prati noću kada je mjesec sjajan i danju kada je cvijeće svuda, štiti me od padanja dok hodam po ravnom tlu, a ne usuđujem se odustati dok hodam brdovitom cestom." Pouka je to da čovjek treba biti skroman i oprezan cijelo vrijeme, bez obzira na situaciju. Kada se suoči s životnim teškoćama i opasnošću, čovjek ne smije misliti da je nepobjediv. Ji Xiaolan je dodao bilješku da je Tianhou osoba koja je dobila mnogo pouka za život, što je dragocjeno i vrijedno divljenja, kada se spozna s poukama za uspjehe.
Liberatus