Autor: Maroje Ivandić
Datum objave: 19.04.2015


Intervju Marko Žaja: Moramo borcima omogućiti bezbolan prelazak na 'civilni život'

Borci splitskog Pit Bulla bore se na svim stranama svijeta.

Toni Milanović krajem prošle godine borio se u Sao Paulu, a nedavno je slavio na turniru na Oktagonu u Milanu boreći se na priredbi uz Giorgia Petrosyana. Agron Preteni se sprema za Brazil, a Marija Malenica pobjedila je u Surinamu. 


Svi oni naći će se 30. svibnja u Spaladium Areni kako bi se pred svojom publikom predstavili na 13. Obračunu u ringu. Zato smo razgovarali s glavnim čovjekom Pit Bulla, Markom Žajom. 39-godišnji Žaja sa 16.5 godina bio je prvi prvak Hrvatske u kick boksu. Pet puta osvajao je naslov europskog, te tri puta WAKO Pro prvaka svijeta. Trener je od 2003. godine.


- Prije nešto više od tjedan dana Toni Milanović ostvario je veliku pobjedu u Milanu osvojivši prvi eliminacijski turnir Victory World Series. Tom pobjedom izborio je nastup na završnom turniru u Parizu u prosincu. 

"Da, Toni je na velikom spektaklu pred 12 000 gledatelja osvojio Venumov Victory World series turnir i to je zaista ogroman uspjeh i za njega osobno, ali i za naš klub i za hrvatski kickboxing u cjelini, a za Pariz ćemo ga maksimalno pripremiti i sve ćemo učiniti da osvoji i završni finalni turnir!"





 

- Milanović nije toliko dugo u Vašem klubu. Koliko ste zadovoljni njegovim napretkom? U razdoblju od 2012.-2013. sudjelovao je u nizu možda i preteških mečeva za tako mladog borca (Susperregui, Parparyan, Andrei Stoica, Wilnis). U kakvom je stanju došao u Pit Bull?

"Toni je izvanredan momak i kao osoba i kao športaš, pravi je uzor mladim kickboksačima u svakom pogledu. U klub je došao prije godinu dana, ali s obzirom da smo i prije njegovog dolaska u Pit Bull uvijek imali kvalitetan odnos osjećamo kao da smo zajedno dugi niz godina. Sjajno napreduje i uz malo sreće doći će vrlo brzo na sam vrh svjetskog profesionalnog kickboxinga do 95 kg."

- 30. svibnja Pit Bull organizira svoju tradicionalnu priredbu Obračun u ringu. Ljetos ste na Visu proslavili 20. godišnjicu osnutka, a ove godine Obračun u ringu dovodite u Spaladium Arenu.

"Da, 30. Svibnja, na taj povijesni datum za našu Domovinu, u Spaladium Areni organizirat ćemo "Obračun u ringu 13". S obzirom na tešku financijsku situaciju u Hrvatskoj i Splitu svjesni smo da će biti jako teško organizirati, ali dat ćemo sve od sebe da priredba uspije. Osim drugog Venum VWS turnira u dvije kategorije (-72,5 kg i 95 kg) očekuje nas zaista spektakularan program uz nastupe ponajboljih hrvatskih boraca u boksu, kickboxingu i MMA i nekoliko uglednih internacionalnih imena iz desetak  zemalja."

- Nedavno su održana Prvenstva Hrvatske u K-1 i low kicku. Kako ste zadovoljni nastupima jer pobjednike ove godine čeka i svjetsko prvenstvo u Beogradu?


"Oba prvenstva Hrvatske pokazala su da za hrvatski kickboxing nema straha, kako u juniorskom tako i seniorskom uzrastu. I cure i momci koji su svojim nastupima dokazali izbornicima da zaslužuju mjesto u hrvatskoj reprezentaciji maksimalno će se pripremiti kako bi u Beogradu što više puta slušali Lijepu našu!"

- Kako gledate na snagu hrvatskog kick boksa u cjelini? U amaterskoj konkurenciji konstantno se osvajaju medalje, a ipak vrlo malo boraca uspija se probiti na profi sceni.


"Hrvatski kickboxing u amaterskoj konkurenciji pripada zasigurno među deset najkvalitetnijih reprezentacija Europe i svijeta i to dokazujemo iz godine u godinu i to je ono što sve nas u Hrvatskom kickboxing savezu čini izuzetno ponosnima. Prelazak u borbe po profesionalnim pravilima nekada zna biti vrlo težak jer je za takav iskorak zaista potrebno poklapanje niza detalja. Borci moraju puno više ulagati u sam proces pripremanja, vitaminizacije, masaža, a za dovoljno kvalitetne sparinge treba ponekad putovati u druge gradove. Za takav način života osim ogromnog odricanja treba imati i financijsku podlogu, a to u današnjoj teškoj situaciji nije lako. Siguran sam da bi hrvatski borci zauzeli sam svjetski vrh i u tom segmentu kada bi imali dovoljno financijskih sredstava, iako naši borci i ovako ostvaruju vrlo zapažene rezultate. Hrvatska je u svjetskim razmjerima mala zemlja, a ipak imamo niz velikih šampiona u ringovnim borilačkim športovima. I bivših i sadašnjih, a imamo i dvije velike svjetske borilačke legende- Branka Cikatića i Mirka Filipovića. Činjenica je da je profesionalni dio vrh kickboxinga i koncentracija kvalitete je ogromna, a samim time i ukupno gledano je puno manji broj profesionalaca. Najveći broj kickboksača samo nekoliko puta ili niti jednom u karijeri ne odradi borbu po profesionalnim pravilima i profesionalaca i profesionalnih borbi je puno manje ukupno gledano."
 
- Povukli ste se iz ringa i preselili u kut 2003. godine. Kako procjenjujete kvalitetu trenera u Hrvatskoj?


"Hrvatska ima niz kvalitetnih trenera koji su cijenjeni baš kao i naši borci gdje god se pojave, a to dokazuju i rezultati koje svojim radom postižu širom svijeta. Puno smo napredovali i u području edukacije i školovanja, te danas naši treneri studiraju na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu i Studijskom centru za izobrazbu trenera na kojem smo dobili Usmjerenje kickboxinga što nam je kao športu veliko priznanje. Na tom putu puno su nam pomagali predstojnik Centra, redoviti profesor u trajnom zvanju Hrvoje Sertić kao jedan od najcjenjenijih stručnjaka u Europi u području kineziologije borilačkih športova, te njegov asistent dr. sc. Ivan Segedi. Užitak je prilikom naših licencnih seminara vidjeti na okupu tako veliki broj stručnjaka i razmjenjivati iskustva iz kojih svake godine čujemo i naučimo nešto novo, čovjek uči dok je živ."

- Kako ocjenjujete kvalitetu borilačkih priredbi u Hrvatskoj? Nedavno je nizozemska vlada objavila da planira uvođenje jasnih smjernica za borilačke sportove, licenciranje za organiziranje gala priredbi, kao i sustav licenciranja za trenere i suce. U prijedlogu je i da se zabrane udarci u glavu natjecateljima mlađim od 17 godina. Pokušat će se uvesti obvezan liječnički pregled, kao i borilačka knjižica koja će voditi liječničku i borilačku povijest borca. Kako sustav funkcionira kod nas u amaterskom i profesionalnom kick boksu.


"Ovo je dosta teško i kompleksno pitanje na kojeg je teško jednostavno odgovoriti. Po pitanju educiranja i licenciranja trenera i sudaca smo zasigurno u svjetskom vrhu. Po pitanju licenciranja organizatora i općenito popravljanja stanja u hrvatskom športu, ne samo borilačkom, moramo napraviti širu akciju u koju bi se morali uključiti svi nacionalni športski savezi, Hrvatski Olimpijski Odbor, Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa, Ministarstvo unutarnjih poslova, dječji vrtići, škole i fakulteti kao i jedinice lokalne samouprave. Samo kvalitetnom i koordiniranom akcijom svih tih čimbenika zajedno mogu se u potpunosti ostvariti svi ciljevi i ispraviti određene anomalije. Mi u HKBS- u, na čelu sa predsjednikom Tomislavom Bilanđićem radimo veliki posao i napravili smo ogromne pozitivne pomake, te je razina organizacije na vrlo visokoj razini, ali ponavljam, samo zajedničkim radom svih čimbenika koje sam spomenuo mogu se u potpunosti ostvariti svi ciljevi. Po mom mišljenju, prva i najvažnija stvar koju bi trebalo promijeniti je to da se novac transparentnije i kvalitetnije kanalizira prema športu i športašima, a to se može uraditi samo ukoliko se postave jasni i nedvosmisleni kriteriji po kojima će se raspolagati finacijaskim sredtvima u športu."


- Bili ste borac, sada ste trener. Koliko je teško borcima s naših prostora jednom kada se prestanu boriti i kako ste se vi osjećali kada ste shvatili da je vrijeme da prestanete s borbama?


"Vrlo je stresno otići u borilačku mirovinu, teško se pomiriti sa činjenicom da više nisi na razini na kojoj si bio nekad. Ja sam se ostavio s nepunih 28 godina i u dva navrata sam pomislio na povratak. Danas mi je drago da to nisam napravio jer sam siguran da ne bih bio dobar kao u najboljim danima. Jednom kada se stane to mora biti kraj. Mislim da mi koji vodimo borilačke športove u Hrvatskoj moramo što više raditi na tome da naši natjecatelji po završenoj karijeri imaju što bezbolniji prelazak u "civilstvo". U tom smislu možemo djelovati u dva, po meni jednako kvalitetna smjera. Jedan je usmjeravanje naših članova prema sustavu sigurnosti RH. Naši bi borci morali biti stupovi hrvatskog društva i radom kroz MUP ili MORH pridonositi osjećaju sigurnosti kod svih naših građana. Drugi smjer je školovanje za prihvatljiva zanimanja,  a potom, zavisno od ambicija i na fakultetima. Edukacija bi trebala trajati za vrijeme trajanja športske karijere kako bi po njenom završetku imali što viši stupanj obrazovanja i potom lakše našli kvalitetan posao, jer kroz borilačke športove je jako teško osigurati egzistenciju i samo rijetki to uspiju, oni mogu dati radne navike i samopouzdanje, te time stvoriti dobru bazu za život. Za oba ova smjera definitivno je potrebno puno veće razumijevanje institucija i cijelog sustava RH. Alternativa je ta da nam naši najsposobniji športaši dolaze u iskušenja koja proizvodi ulica, a to nikako ne smijemo dozvoliti."


- Koja Vam je najdraža borba u karijeri koju ste odradili?


"Imam nekoliko mečeva koji su mi se posebno urezali u sjećanje, posebno oni koje sam radio u 10 i 12 rundi. Uvijek se rado prisjećam i borbi koje sam odradio u Hrvatskoj, poglavito u svom rodnom Splitu. Međutim možda najdraža borba mi je ona koju sam radio u češkom Brnu prije 20-ak godina, kada sam se uspio vratiti iz teškog nokdauna protiv odličnog Alwarta iz nizozemskog Mejiro gyma, te sam preokrenuo borbu u svoju korist i pobjedio na bodove nakon sedam rundi."





- Ima li kakvih vijesti vezanih uz nastup Agrona Pretenija u Brazilu. Njegova borba s Cesarom Almeidom je odgođena jer je World Grand Prix Kickboxing, kao i svi savezi Sao Paula pod revizijom Grada.


"U stalnom sam kontaktu s predsjednikom brazilskog i panameričkog kickboxing saveza Paulom Zorellom i ta situacija je pozitivno riješena. Dobili smo ponovno ponudu za Agronovu borbu u Sao Paolu već u svibnju,  ali zbog nastupa na Obračunu u ringu 13 smo odgodili let preko oceana koji će se dogoditi na prvom sljedećem WAKO PRO WGP- u, najvjerojatnije u srpnju."





foto: Reyjasir



- Jedna članica Pit Bulla sve više skreće pažnju na sebe. Marija Malenica ostvarila je nekoliko zapaženih rezultata. Splićanka vrijeme dijeli između Pit Bulla i Vos Gyma u Amsterdamu. Kako gledate na njenu odluku da ode u Nizozemsku i postoji li suradnja između dvije dvorane?


"Marija sada živi na dvije adrese, nešto više na našoj splitskoj, ali u zadnje vrijeme i onoj amsterdamskoj. Iz športskog aspekta mislim da je to sjajna stvar i podupiremo je maksimalno. Suradnja sa Vosom, koji je jedan od najjačih svjetskih klubova, uvijek je bila korektna i takva će zasigurno biti i u budućnosti."


- U kakvim ste odnosima sa svojim borcima? Savjetujete li ih i o životnim pitanjima ili je odnos strogo sportski. Vi ste nastavili s obrazovanjem i predavač ste na kineziološkom fakultetu. Kako gledate na borilačke sportove i obrazovanje?


"Teško je napraviti distinkciju i ne ući u prijateljske odnose sa borcima, iako bi to strogo profesionalno gledajući bilo puno bolje. Teško je prolaziti borbe iz kuta, puno je lakše bilo boriti se nego stajati sa strane i biti donekle nemoćan mijenjati situaciju ako borba krene nizbrdo. Glede životnih pitanja cijeli naš stožer stoji na raspolaganju svim članovima kluba i svakako da savjetima možemo puno pomoći jer smo i sami prolazili kroz vrlo slične probleme koji oni prolaze danas. U pogledu važnosti obrazovanja mislim da sam dosta toga rekao kroz odgovore na prošla pitanja i svi čimbenici u borilačkim športovima morali bi utjecati na to. Osobno sam završio poslijediplomski studij i stekao titulu magistra znanosti, a do kraja godine bih trebao obraniti doktorsku disertaciju."

- Pit Bull prošle je godine proslavio 20 godina postojanja. Je li ovo najbolje klupsko razdoblje u povijesti?


"U klubu smo sjajno ekipirani, imamo puno kvalitetnih natjecatelja u mlađim uzrastima, ali i seniorima kao i profesionalnih boraca. Sve to prati jaki stručni stožer kojeg sačinjava 15- ak trenera i svi pridonose koliko mogu. Imamo desetak trenera koji rade s mlađim uzrastima, a uskoro pokrećemo i vrtić borilačkih športova. S borcima rade i dva kondicijska trenera (Bonačić i Juras), a treneri prve ekipe su osim mene i Ante Varnica, Gordan Jukić, Mislav Vučetić i Ante Matas, a veliko pojačanje u stožeru od ove godine nam je Gordan Vatavuk koji se vratio iz Dubrovnika. Teško je kazati je li upravo ovo najuspješnije razdoblje u 21-godišnjoj klupskoj povijesti, ali definitivno je jedno od najuspješnijih. Ukoliko se popravi cjelokupna situacija u financijskom i logističkom smislu u našoj Domovini siguran sam da su najbolja vremena tek ispred nas!"
 


2721
Kategorije: Kick & Thai Boxing, Intervjui, Intervjui
Tagovi: Pit Bull Split, Marko Žaja
Najpopularnije
Najnovije