Autor: Maroje Ivandić
Datum objave: 03.09.2019


Intervju Antonio Plazibat: Želim stvoriti ime u Americi, još nije vrijeme za borbu s Ricom

Antonija Plazibata ulovili smo prije novog odlaska u Amsterdam.

Bivši K-1 prvak u teškoj kategoriji ponovno odlazi u svoju novu dvoranu, poznati Mike's Gym trenera Michaela Passeniera.

25-godišnji Solinjanin pod vodstvom novog trenera došao je u Glory i u lipnju u Parizu debitirao pobjedom protiv Francuza Nordinea Mahieddinea.




Meč je prihvatio samo desetak dana prije održavanja zamijenivši ozlijeđenog Tomaša Možnog, a dobar nastup donio mu je financijski povoljan ugovor s Gloryjem.

„Učinio sam uslugu Gloryju i uskočio kao zamjena. Pobijedio sam na bodove jer nisam želio previše riskirati. Prihvatio sam meč samo 10 dana ranije i nisam znao koliko mogu izdržati ja, a niti on. Nakon pobjede potpisao sam ugovor na 2 godine po kojemu bih se mogao za njih boriti do četiri puta godišnje. Vrlo sam zadovoljan financijskim uvjetima i svakom pobjedom zarađivat ću više. Zvali su me ponovno i iz ONE Championshipa i iz FEA-e, ali najviše me zanima uspjeh u Gloryju”
rekao je Plazibat u razgovoru za Cro Ring.

I prije potpisa ugovora ovaj još uvijek mladi borac ostvario je niz velikih uspjeha.

U studenom 2017. u Saitami je osvojio K-1 Grand Prix i postao prvak u kategoriji do 100 kilograma. Nakon atraktivnih nokauta u četvrtfinalu i polufinalu u borbi za naslov pobjednika K-1 Grand Prixa uvjerljivo je svladao Ibrahima El Bounija. Prije njih već je pobjeđivao Bogdana Stoicu, Franka Munoza i nokautirao kolegu iz Gloryja Daniela Škvora. 

U studenom prošle godine novim impresivnim nokautom je prekinuo niz od dva poraza doživljena u mečevima s Roelom Mannaartom za K-1 pojas i u revanšu sa Sergejom Malsobojevim na ONE Championship priredbi u Jakarti.




Plazibat je u Ljubuškom u trećoj rundi desnim direktom nakon letećeg koljena nokautirao još jednog Gloryjevog borca, Poljaka Michala Turynskog i osvojio WAKO Pro naslov prvaka svijeta u low kicku u kategoriji iznad 94.1 kilograma.

Prošle godine je u Bratislavi postao i WAKO amaterski prvak Europe u disciplini K-1 u kategoriji iznad 91 kilograma.

Nakon svih tih uspjeha došao je do prepreke u vidu financija i uvjeta za nastavak rada koji bi ga održli na vrhunskoj razini i odveli stepenicu iznad.


„Morao sam otići iz Ameno Gyma jer sam dobio priliku za bolji život. Dobio sam dobre uvjete, priliku za dobre sparinge i priliku zaraditi novac koju do sada nisam imao. Nije da mi je novac najvažniji na svijetu, ali ne želim završiti karijeru poluretardiran i bez kune. Rekao sam svom treneru Mikeu: Želim voziti Ferrari. Želim lijep život nakon što se povučem. On mi je odgovorio: Daj mi dvije-tri godine i vidjet ćeš što ćeš sve moći.”

„Do prilike da odem u Amsterdam došao sam preko svog menadžera Mire Kukanjca. On ima svoj biznis u Nizozemskoj i osigurao mi je sve: auto, stan u Nizozemskoj, treninge, masaže i sve što mi treba. On je dugo godina prijatelj s Mikeom i preko njega sam došao u Mike's Gym.”

„U Ameno sam došao sa 17, 18 godina. Prije toga sam s Vedranom Bađunom išao po različitim klubovima, od Pit Bulla na dalje.”





- Kakav imaš odnos s Passenierom. I on je nedavno boravio u Splitu?

„Da, upravo je otišao. Imamo ludilo odnos. Normalan je, čovjek stoji čvrsto s obje noge na zemlji. Razumije sport bolje od bilo kojeg drugog trenera. Sve je strogo profesionalno.”

- Mike's Gym je na glasu po brutalnim sparinzima.

„Točno je da su sparinzi brutalni. Na sparinzima bude po 60 ljudi, svi te žele nokautirati i nema tko nije bio na njima. I gotovo svi MMA borci u potrazi za pravim sparingom su došli tamo, ali rijetki se vrate nakon prvog sparinga. Došli bi jednom i više se ne bi pojavili. Ide se na nokaut. Jedini od MMA boraca koji je tamo stalno je Paul Daley. U Mike's Gymu će čovjek od 75 kila sparirati s teškašem bez problema. Prije nego sam došao kod Mikea bio sam u Kops Gymu gdje je i Gegard Mousasi. Mike's Gym je ipak druga priča.”




Nakon što je Badr Hari poslije gotovo 15 godina napustio Mike's Gym, Plazibat je Passenierova najveća nada u teškoj kategoriji. U dvorani sparinge odrađuje i Gokhan Saki.

Mike u gotovo svim Gloryjevim kategorijama ima bivše prvake ili izazivače. Adamchuk je bio prvak u perolakoj, Murthel Groenhart u velteru, Donegi Abena se bori za naslov u poluteškoj, tu je Yousri Belgaroui, Massaro Glunder, Paul Daley, Christian Baya, Jordann Pikeur, Fabio Kwasi...”




Za posljednje dvije borbe protiv Turynskog i Mahieddinea bio si na 108 kilograma. Kako se osjećaš na novoj težini s obzirom da se radi o znatnom skoku od vremena kada si se borio do 91, 95 ili 100 kilograma.

„Puno bolje. Kad sam se prvi put borio sa Sergejom Maslobojevim skidao sam sa 110 kila. Jeo sam jedan obrok dnevno i to piletinu sa zelenom salatom i pojeo bih jednu proteinsku čokoladicu. Ubijalo me to. Sada se osjećam kao tenk  spreman proći kroz zid. Za otprilike dvije godine, kako budem i stariji, imat ću do 115 kilograma. Trenutno nisam na toj kilaži jer ne želim izgledati poput Andyja Ruiza.”


- Tvoj kolega Tomislav Čikotić okrenuo se profi boksu, a ti si imao ponude da napustiš kick boks.

„Više  promotora me kontaktiralo u vezi početka boksačke karijere. Ja sam u kick boksu zato jer je to ono što volim. Objektivno, ako imate dobrog menadžera i promotora u boksu oni vas mogu dogurati do borbe za naslov iako ste prethodno pobjeđivali kante. Želim si ostaviti otvorenu opciju i za to, iako ako bih već nešto probao, kad bi ponovno dozvolili udarce koljenima u glavu  u parteru okušao bih se u MMA-u. To bi potpuno promijenilo stanje koje ide u korist hrvačima koji ne bi mogli bez razmišljanja o posljedicama olako ići na rušenje. Tamo su dominantni parteraši, hrvači koji nemaju osnovna znanja o stand upu ili imaju nisku razinu poput Khabiba Nurmagomedova, Caina Velasqueza i Bena Askrena.”

„U boksu su borci kondicijski najjači dok su u MMA-u više atlete i to im donosi uspjeh. Snažni hrvači s niskom razinom stand upa. Kick boks i Muaythai su najtvrđi i najeksplzivniji. Ako se borite na 3 runde po 3 minute nema vremena za čekanje. Ako kreneš kasno izgubio si.”

Iako si još vrlo mlad karijera te vodila po cijelom svijetu. Trenirao si u različitim dvoranama s puno vrhunskih boraca. Što možeš reći o iskustvima sparinga s Alistairom Overeemom, Filipom Hrgovićem, Petrom Milasom, Mladenom Brestovcem...

„S Overeemom sam sparirao prije godinu dana u njegovoj dvorani koja se nalazi malo izvan Amsterdama. Radili smo MMA sparing koji je protekao prijateljski. S Petrom Milasom radim često i sparinzi su ludilo. Meni dobro dođu boksački sparinzi, a njemu čvrstoća koju donose kick boksači. Sparirao sam i s Hrgovićem i rekao bih da su on i Milas tu negdje. Obojica još mogu puno napredovati, ali napredak ovisi o puno stvari.”

Plazibatov cilj je stvoriti ime u SAD-u i nastupati na Gloryjevim priredbama u Sjevernoj Americi.


„Želim polako graditi svoju karijeru u Gloryju. Želim se dovesti u poziciju za zaraditi novce. Cilj je Amerika. Za početak želim se boriti na priredbama u Americi i protiv njihovih boraca stvoriti ime tamo. Da mi sada i ponude borbu s prvakom Ricom Verhoevenom ne bih je prihvatio jer još nije vrijeme.”

989
Kategorije: Kick & Thai Boxing, Intervjui, Intervjui
Tagovi: Antonio Plazibat
Najpopularnije
Najnovije