Autor: Maroje Ivandić
Datum objave: 11.02.2019


Dizdarević: Za meč u Puli sam se pripremao na Tajlandu s bivšim Cikatićevim protivnikom

Amel Dizdarević tri se tjedna pripremao na Tajlandu za meč koji ga čeka 23. veljače u Puli.

22-godišnji borac porečkog Kinga na priredbi Gladijator Fight Night 3 snage će odmjeriti s Egipćaninom Mahmoudom Deyabom.

Amel nam je u razgovoru prenio iskustva treninga u kampovima domovine Muaythaija, kao i dojam o tajlandskoj kulturi koja je usko vezana za ovaj borilački sport.

"Oduvijek mi je najveća želja bila posjetiti Tajland, vidjeti njihovu kulturu, način života, njihove plaže i otoke o kojima svi toliko pričaju, a naravno najviše zbog njihove najveće tradicije koju jako cijene, a to je tajlandski boks ili Muaythai. Kao dijete prije otprilike 12 godina gledao sam film Kickboxer gdje je glavni glumac Jean-Claude Van Damme išao na pripreme baš na Tajland i imao meč protiv opasnog Tong Poa. Zbog tog filma počeo sam i trenirati kickboxing, a i jednim dijelom i otišao vidjeti taj Tajland gdje je film i snimljen. Naravno, ja nisam kao on trenirao u džungli nego u lijepim opremljenim gymovima kojih je stvarno jako puno. Odlučio sam samoinicijativno otići gore i proći nekoliko kampova i trenirati sa Muaythai borcima" rekao je Dizdarević u razgovoru za Cro Ring.



- Koliko si dugo bio na Tajlandu, koje si kampove prošao i gdje? 


"Ukupno sam tamo proveo 22 dana. Prvo sam bio u Bangkoku u najpoznatijem gymu na Tajlandu Yokkao gdje sam trenirao s jednim od najboljih tajlandskih boraca svih vremena Saenchaijem. Nakon toga spustio sam se na jug Tajlanda u mali gradic Krabi. Tamo sam proveo 7 dana u Bull Muaythai gymu, a zatim sam otišao u Pattayu u poznati Sitpholek gym gdje me trenirao Changpuek, čovjek koji se 1993 u prvom kolu K-1 Grand Prixa borio protiv našeg Branka Cikatića."




- Kako se trenira i koje su razlike između Europe i Tajlanda?


"Razlika je u puno strožem režimu, jako je puno boraca, svako drugo dijete počne trenirati Muaythai i ako vide da je talentirano klub preuzima sve brige nad njim. Financijski pomažu u školovanju i sve što je potrebno, a  uz to svakodnevni treninzi dva puta na dan. S 12 godina dijete već radi profesionalne borbe, kod njih ne postoji amaterski dio sa zaštitnom opremom. Nekome je to možda suludo, ali to je njima sasvim normalno bez ikakvog pritiska i treme, dijete igra igrice na mobitelu i doslovno ulazi u ring u profi meč. Što se tiče treninga znali smo se zagrijavati sat vremena trčeći po ulicama na 35 stupnjeva, a u dvorani je još sparnije i samim time treninzi su puno teži u takvim uvjetima."




- Kakav je odnos Tajlanđana prema strancima i atmosfera među ljudima koji treniraju? Odakle su dolazili svi ljudi s kojima si trenirao? 


"Jako je puno stranaca u kampovima, Šveđana, Nizozemaca, Nijemaca, Engleza... Čak sam upoznao i borce koji rade samo boks, a došli su u kamp. Režim je takav da jednostavno u mjesec dana moraš biti spreman kao zvijer, sobe su ti iznad dvorane, ujutro u 6 prvi trening, ponovno malo odspavaš u 16 sati je već drugi. Treninzi traju i po 2 i pol sata tako da nemaš baš previše vremena za lutanje. Odnos Tajlanđana prema strancima je zaista nevjerojatan, zavoliš te ljude kao i oni tebe i atmosfera u dvorani je fantastična. Svi stranci su došli s istim ciljem - trenirati i što više naučiti, a Tajlanđani naravno žive od nas. Njima je to preraslo u veliki biznis, svaka dvorana ima svoju opremu za prodati, kamp sa spavanjemn dva treninga na dan i hranom dođe nekih 1800 kuna za tjedan dana. Ja sam išao individualno, pa samim time i plaćao nešto više. Po satu me izlazilo i do 30 eura, dok su grupni treninzi s borcima upola manje. I ovim putem se želim zahvaliti vlasniku poznatog porečkog noćnog kluba Saint & Sinner koji mi je platio sve odrađene treninge na Tajlandu."





- Planiraš li se vraćati na Tajland i možda pokušati doći do neke borbe na tamošnjim stadionima?


"Iskreno, jedva sam čekao vratiti se kući u svoj grad Poreč gdje živim cijeli život. Sve je to lijepo, divno i krasno, ali možemo biti zahvalni i ponosni u kojoj ljepoti mi živimo, u kojem čistom zraku i okolišu. Tamo mi je dva dana samo trebalo da se priviknem na smrad u gradu, velika količina smoga i smeća. Nemoguće je to sve stići očistiti u gradu od 15 milijuna stanovnika. Ali, zbog tajlandskog boksa vratit ću se sigurno, nitko nigdje u svijetu taj sport ne cijeni kao oni, jednostavno žive za to. Mečevi im se održavaju doslovno svaki treći dan na velikim stadionima gdje se svaki put traži mjesto više. Nakon par treninga već su me pitali bih li se okušao u nekoj borbi. Pogotovo zato što u mojoj kategoriji je najviše tajlandskih boraca. I naravno da bih želio, ali prvo ću odraditi mjesec dana u komadu njihovog kampa i svladati njihov stil borbe koji je dosta drugačiji od kickboxinga. Njihov poznati klinč, udarci laktovima i čišćenje protivnika i bacanje na pod to je sve za mene novina. Kada bih to svladao sigurno bih se htio okušati u borbi protiv Tajlanđanina na njihovim poznatim stadionima."





- Boravak na Tajlandu ti je poslužio i za pripreme za tvoju sljedeću borbu 23. veljače?

"Tako je. Super su mi došli ti treninzi jer se baš za dva tjedna borim u Puli na priredbi Zelga Galešića Gladijator Fight Night 3. Ovo će biti moj povratak u ring nakon četiri mjeseca od zadnjeg meča u Linzu. Jako se veselim toj borbi jer ću biti pred domaćom publikom. Protivnik je izuzetno dobar Egipćanin Mahmoud Deyab. Prošli vikend radio je meč na 5 rundi za titulu Muaythai prvaka u Italiji i koliko znam o njemu radi i MMA borbe tako da očekujem jako dobru i zanimljivu borbu, ali uz podršku svoje publike mislim da dolazim do svoje druge uzastopne profesionalne pobjede."



976
Kategorije: Kick & Thai Boxing
Tagovi: Zelg Galešić, Amel Dizdarević
Najpopularnije
Najnovije