Autor: mi
Datum objave: 29.12.2018


Chris Byrd: Briggs mi je dao travu i spasio život

Chris Byrd (41-5-1, 22 KO) karijeru u kojoj je bio dvostruki svjetski prvak i osvajač srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Barceloni završio je 2009. godine.

Kao mali teškaš sa 187 centimetara visine osvajao je WBO i IBF naslove, a na Olimpijskim igrama 1992. natjecao se u srednjoj kategoriji. Profesionalnu karijeru počeo je u poluteškoj, a od četvrte borbe borio se kao teškaš.


2000. priredio je veliko iznenađenje kada je uskočio kao zamjena za Donovana Ruddocka samo 7 dana prije borbe i protiv do tada neporaženog Vitalija Klička osvojio WBO naslov nakon što Ukrajinac zbog ozljede ramena nije mogao nastaviti meč u kojem je uvjerljivo vodio na bodove.

U sljedećoj borbi porazio ga je Vitalijev brat Vladimir, ali se 'Rapid Fire' ponovno vratio na vrh 2002. pobijedivši u meču za upražnjeni IBF-ov naslov sudačkom odlukom Evandera Holyfielda.


Osim Vitalija Klička i Holyfielda, danas 48-godišnji Amerikanac pobjeđivao je i Davida Tuu, Andrewa Golotu, Fresa Oquenda, četverostrukog izazivača za svjetski naslov u teškoj kategoriji Jameela McClinea, Rossa Purittyja, koji je pobijedio Vladimira Klička, te Phila Jacksona.


Nakon posljednjeg izlaska iz ringa osjetio je posljedice ratničke karijere.

"Imam umjetni kuk, drugi trebam mijenjati i trebam mijenjati oba ramena. Ali, oštećeni živac u nozi je gori od svega navedenog zajedno. Te ozljede iz boksačkih dana muče me već 9 godina. Zato pušim" rekao je u intervjuu za Boxing News.

"Prošao sam puno toga. Koristio sam lijekove na recept za borbu protiv bolova, a radio sam i lude, suicidalne stvari. Marihuana jedina može kontrolirati moju bol i pomoći mi da prođem kroz sve ovo."


Byrd je počeo boksati s pet godina, natjecati s 10, a prije prelaska u profesionalce 1993. odradio je preko 300 amaterskih mečeva.

"Nikad nitko ne bi pomislio učiniti nešto takvo. To vam je kao da se Vasyl Lomachenko nakon Olimpijskih igara podigne s 57 na 76.2 kilograna i cijelu karijeru se bori i osvaja naslove svjetskog prvaka u supersrednjoj kategoriji."


"Boksači me slave. Govore mi da im nije jasno kako sam to uspio, to je ludilo. Ali, novinari i kritičari ne misle tako."


U prvih 26 profi borbi u kojima je ostvario sve pobjede nikad  nije bio teži od 99 kilograma. No, kad je 1999. s ozlijeđenim rebrima ušao u ring s mišićavim udaračem i jednim od najperspektivnijih teškaša Ikeom Ibeabuchijem shvatio je što znači 15 kilograma razlike.

"Da nije otišao u zatvor (zbog seksualnog napada) Ike bi duže vrijeme vladao teškom kategorijom. Bio je ubojica, razarač. Odmah bi krenuo po glavu kao mladi Mike Tyson. Nije kao Tyson mogao nokautirati samo jednim udarcem, ali ih je dobro vezao i bio je zvijer."


"I tako, ja se borim sa svim tim teškašima i kritiziraju mu, a Ike me pobijedi i odjednom ga zovu 'Predsjednik'. Stvarno? Samo zato jer je pobijedio mene postao je velik, a govorite da ja baš i nisam nešto dobar."


"Ja sam srednjaš. Znao sam da ako me neki teškaš pogodi da idem na spavanje. Ike me pogodio svojim najboljim udarcem kojeg nisam vidio da dolazi. Zamalo mi je otkinuo glavu, a ja sam se ustao. Ja, srednjaš, sam se ustao nakon toga."





Američki ljevak svojom vještinom nosio se s puno većim protivnicima, a to nije dobro sjedalo svima.

"Zamislite ove dvije slike u svojoj glavi. Chris Byrd i Vitalij Kličko s jedne i Arturo Gatti i Mickey Ward s druge strane. Recite mi, od te četvorice tko ima najveće srce? Razmislite malo."

Ward i Gatti su slavni po tri nezaboravne borbe, ali se radi o gotovo jednako građenim velterašima. Byrd je od Vitalija bio lakši 15 kilograma.

"Taj tip se povlačio preda mnom. Ja se nisam povlačio pred njim. Ja nisam udarač, a to je valjda značilo da nešto radim kako treba. Zatim je odustao nakon devete runde. On je odustao. Ozlijedio je rame. Nakon borbe pričali su više o tom ramenu nego o ičemu drugom. Kao da ja nisam ni bio u tom ringu. Ja sam dobio samo kritike."

"Moj stav o tome je: Ja deset dana ranije prihvatim borbu s tipom od preko 2 metra i preko 110 kila. O, uz to imao je skor 28-0 s 28 nokauta. Ja sam metar 87 i 95 kilograma i evo me u 10. rundi s ubojicom. To je kao David protiv Golijata. Izdržao sam duže od njega. Vitalij je moj čovjek, ali ja bih radije umro u ringu nego prekinuo borbu znajući da ću zbog toga ostati bez naslova svjetskog prvaka."

Byrd kaže da o njemu govore i borbe do kojih nije došlo.

"Pitajte Lennoxa Lewisa zašto se nije borio sa mnom. Svi teškaši znaju zašto. Nemojte me krivo shvatiti, Lennox je bio veliki borac, ali kod nas se radilo o stilovima. U boksu je uvijek najbitniji stil. Lennox se nije htio boriti sa mnom zbog mog stila."

Lewis je 2002. upraznio IBF-ov naslov radije nego da uđe u ring s obveznim izazivačem Byrdom.

"Ljudi se nisu htjeli boriti sa mnom iz jednog razoga - moje obrane. I jača od moje obrane je bila moja upornost. Ja neću odustati. Ja sam možda mali tip koji nema jak udarac, ali ja ću se boriti i neću tražiti izlaz kad postane gusto."

"Razmislite i o ovome. Tko se danas bori s konopaca? Ja sam se u svakom svom teškaškom meču borio za život s konopaca zato jer su moji protivnici bili toliko fizički dominantni."

"Puno sam trenirao uz konopce jer sam znao da ću tamo završiti u borbi. Kad učim druge boksače prvo ih učim obrani. Svi prvo uče napad, a to je pogrešno. Defanzivno sam radio lude stvari. Izvrtio sam i Evandera Holyfielda i Davida Tuu. Vrtio sam ljude u krug. Mogu vas vrtiti cijeli dan. Ja to zovem mikser. Natjerat ću vas da me slijedite."

"To se strategija više oslanja na um nego na tijelo. Mentalno se poigravam s njima i postanu frustrirani. Obrana sve neutralizira i protivnici to mrze. To je test koji ne mogu proći."





No, iako vrhunski defanzivac, nije uspio izbjeći ozljede koje boks neizostavno ostavlja nakon duge karijere. Nedavno mu je dijagnosticiran posttraumatski stres, ali i dalje radi ono što je i radio: Preživljava.

"Lijekovi koje sam dobivao na recept su naštetili mom umu. Zamalo su me uhitili u centru Los Angelesa. Ljudi su primijetili da počinjem ludovati i počeli su snimati. Nedavno, prošlog prosinca neki glupi liječnik mi je dao te tablete iako sam mu rekao da ne podnosim te lijekove. Rekao mi je: Ne, ne, ovi će biti u redu. To je kao običan lijek protiv bolova. Ništa ne brini. Čovječe, zamalo sam napao svoju kćerku. Živim pored oceana i jednog dana sam se skoro bacio. Nisam više želio živjeti. Poludio sam od tih tableta."

Byrd kaže da mu je bolje, a jedan od razloga zašto je tako je jer je shvatio što ga dovodi do suicidalnog ponašanja. Bolje mu je i zbog male pomoći kolege iz amaterskih dana.

"Shannon Briggs mi je dao travu i to je bilo to. I dok govorim s vama proživljavam tešku bol. Noge mi gore. Ali me marihuana bar smiri do razine da mogu funkcionirati. U suprotnom bih jednostavno poludio."

"Bilo mi je toliko loše da sam si par puta poželio odrezati noge. Ljudi su me morali sprječavati. Ali, nisam ih želio, želio sam samo da bol nestane. Više ne boksam, ne trebaju mi više."

"Svi mi koji smo boksali smo u nekakvim ozbiljnim bolovima. Mnogi od nas imaju mentalne probleme. Moja dva brata imaju demenciju zbog ovog sporta. Jednom je 55, a drugom 60 godina."


"U ovom sportu vaš mozak nabijaju po prokletoj lubanji svaki put kad stupite u ring. Pričaju o američkom nogometu, ali mi živimo od toga da nas udaraju u glavu."

"Svi su sjebani. Lamon Brewster je zbog boksa ostao bez oka. U svakakvim je bolovima. James Toney je u vrlo lošem stanju, Riddick Bowe je gotov. Ray Mercer se vjerojatno drži najbolje, iako ni on nije tako dobro."

"To je stvarnost o kojoj nitko ne želi pričati. Momci se muče nakon što završe boksačku karijeru. Ne mogu naći posao. Ne mogu funkcionirati. Nemaju obrazovanje. Ostali su na ovom velikom, zlom svijetu s ničim."


761
Kategorije: Boks, Zanimljivosti
Tagovi: Boks
Najpopularnije
Najnovije